Na današnji praznik Svetog apostola i jevanđelista Luke i Svetog Petra Cetinjskog, u ovom nedeljnom danu – služena je Sveta liturgija u podgoričkom hramu Svetog Đorđa, kojom je načalstvovao protojerej Mirčeta Šljivančanin, starešina hrama.
Visokoprečasnom proti sasluživali su: protojerej-stavrofor Velibor Đomić, protojerej-stavrofor Mileta Kljajević, protojerej Jovan Radović, i đakon Ivana Crnogorčević i Luka Pavićević.
Za pevnicom su odgovarali pojci ovog Svetog hrama, praćeni vernim narodom.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala, pastirskom besedom, vernom narodu obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Mirčeta Šljivančanin koji je kazao da smo u ovaj tropraznični dan, čuli riječ Božiju koja nam govori o tome zašto se i po čemu naša vjera hrišćanska razlikuje od ostalih religija. On je istakao da smo slušajući Jevanđelje po Luki, čuli da nam Gospod govori o ljubavi prema neprijateljima i da nas među svim svjetskim religijama naša Bogootkrivena vjera, hrišćanska, uči da treba da ljubimo i svoje neprijatelje.
,,Mi hrišćani, pravoslavni, vjerujemo u Boga koji je ljubav, koji je vječna zajednica ljubavi – Otac, Sin i Sveti Duh. A taj Bog koji je iz ljubavi stvorio svijet i čovjeka i sve što je dobro u svijetu – pokazao je time ljubav; prije svega zato što je sam On ljubav, što je život Božiji ljubav, a onda stvorivši svijet i ljude kao krunu svih svojih stvorenja“, kazao je prota.
,,Onda je taj naš Bog, koji je ljubav, poslao Sina Svoga jedinorodnoga da sa visina nebeskih, sa svog Božanskog prestola, uzme ljudsku prirodu, da se tako unizi, da se tako ponizi iz ljubavi, kako bi nas ljude priveo sebi; da bi nam pokazao kako mi treba da živimo, i kojim putem treba da hodimo. A onda je Bog i nas, svoja stvorenja, one koji na Njega liče, prizvao – da i mi živimo ljubavlju”, kazao je načalstvujući sveštenoslužitelj.
“Svojstvo ljubavi je takvo da je sveobuhvatno – ljubav ne može da nekoga voli, a nekoga ne voli; jer Bog koji je ljubav, on sve podjednako voli i On svoju ljubav podjednako šalje svima, i kad nas je stvorio – sve nas je jednake stvorio; i kad je Njegov Sin došao, sve ljude i sve narode ovoga svijeta je pozvao da idu za Njim“, naglasio je otac Mirčeta, nastavivši, da je i nas svoja bogolika bića pozvao i prizvao na takvu ljubav, da sve podjednako volimo. Zato nam današnje Jevanđelje o tome govori; da ljudima činimo, onako kako bi željeli da oni nama čine; i da dijelimo ljubav i da volimo ljude, ne gledajući na to – kako će nam oni uzvratiti.
Otac je kazao da neko može pomisliti da i jeste teško, da može neko reći, pa to nije prirodno ,,ali to je zaista prirodno, mogli bi reći – natprirodno, jer je Bog, tako stvorivši čovjeka, takvim ga zamislivši, da samo tako živeći i samo boreći se za to, može dostignuti cilj i smisao svoga života“.
Upitao se prota i šta ta ljubav prema onima koji nas ne vole i onima koji nam uzvraćaju, zlim za dobro – šta ta ljubav podrazumijeva?
,,Ne podrazumijeva sigurno kada nam neko čini zlo, ima nažalost takvih ljudi, situacija i istorijskih događaja da uništi čovjeka, da uništi jedan narod. Mi sigurno u tom momentu nećemo reći – e ti si baš divan i krasan, izvoli, ubi me, uništi me… To naravno ne znači to. Sam Gospod Isus Hristos, ako čitamo Jevanđelje, vidimo da se On sklanjao iz mnogih situacija i da nije otišao da strada sve do onog momenta dok nije došao Njegov čas. Ili Apostol Pavle, čije smo poslanice čitali – kako je on izbegavao stradanje, do onog momenta dok nije došao njegov čas.”
Otac je podvukao da imamo, u istoriji naše Crkve, Svetu braću Kirila i Metodija: i da su oni kada su propovijedali među Hazarima, pa su ih pitali – Kako vi koji propovijedate ljubav prema neprijateljima, možete da se borite za slobodu, da ratujete? Gde su mu oni odgovorili: – Gospod nam je rekao da ljubimo svoje neprijatelje, ali nam je takođe rekao da nema veće ljubavi nego da ko položi život svoj za svoje bližnje.
Poučio je sabrane da treba da se trudimo da praštamo svojim neprijateljima. Ali, takođe isto da se trudimo, da štitimo svoje bližnje, svoj narod, svoju zemlju – i tako je bilo kroz istoriju našeg naroda, i da tu ljubav prema onima koji nam zlo čine posmatramo upravo iz perspektive vječnosti.
Kako je Gospod naš na krstu, rekao za one koji su Ga raspinjali: ,,Gospode, oprosti im jer ne znaju šta čine!“
,,Dakle, mi često nemamo tu sposobnost i nekada i ne trebamo da kažemo nekome: ,,Čini mi ti zlo slobodno!“. Ali kao hrišćani dužni smo, da želimo dobro, da se molimo za one koji čine zlo, da širimo dobro, da širimo ljubav, da se molimo za dobro, da se molimo da kod svih ljudi preovlada dobro – da ih gledamo onako kako ih Bog gleda, a Bog želi da se svi ljudi spasu; pa ako nemamo sposobnosti, da nekad na zlo učinimo mi dobro djelo, ako nemamo toliko ljubavi, treba da imamo i da smognemo snage da želimo dobro i da se pomolimo da Bog da i nama i onome koji nam čini zlo – dobro i da postane od lošega čovjeka, dobar čovjek; od onoga koji čini zlo, da postane onaj koji će da se preobrazi u dobro. A to je moguće!“ smatra načalstvujući sveštenoslužitelj
On je u svojoj besedi u Crkvi Svetog Đorđa istakao da mi nijesmo u mogućnosti to da učinimo, ali jeste Bog ljubavi;
“Dakle da ga predamo Božijoj ljubavi, Božijoj milosti, da kažemo Gospode: Ja sam nemoćan, slab sam – nemam ja toliku ljubav kao Ti što imaš, ali Ga Ti preobrazi tvojom ljubavlju; pomozi mi, pomozi nam – da zlo ne ovlada nama, da zlo ne bude ono koje će preovladati, nego Tvoja ljubav Gospode – svima nam je daruj, svima daruj spasenje; dakle da dobru se nadamo i dobro da činimo, pa će dobro i da preovlada”, naglasio je otac.
Rekavši da su svjedoci takvog života Sveti Božiji ljudi. I da što god čitamo iz Jevanđelja, da je to potvrđeno u životu Crkve.
,,Evo danas slavimo dva velika Božija ugodnika, koja su živela u različitim vremenima u različitim mjenama istorijskim u različitim narodima, u različitim kontinentima, ali koji su imali isti cilj i smisao. Slavimo dakle Svetog apostola i jevanđelista Luku, učenika Hristovog, jednog od 70 apostola, koji je kao čovjek mlad, darovit, sa raznim darovima krenuo za Hristom. I krenuo je da Jevanđeljem Hristovim preobražava ljude, da tamo gdje je mrak donosi svjetlost, tamo gde je zlo, donosi dobro, tamo gdje je mržnja da donosi mir! Apostoli su oni koji šire dobro”, rekao je otac.
Naglasivši da iako se nisu uvijek nalazili u dobrim situacijama već u teškim životnim okolnostima u kojima im je život bio ugrožen – ali Jevanđelje koje je napisao apostol Luka, Djela apostolska i njegova ličnost, svjedoči nam upravo o tome – da je ljubav, da je dobro jače od zla i od svake mržnje. I da ljubavlju i dobrotom se preobražava svijet, otac Mirčeta je kazao da je tom vjerom živio i naš Sveti Petar Cetinjski:
“Mitropolit cetinjski crnogorski koji je našem narodu zakrvljenom, koji se međusobno svađao i dotle išao da su se porodice istrebljivale, svjedočio ljubav, molio, preklinjao, pisao, pisao i zakone, ali i išao kada je trebalo da se bori za slobodu svoga naroda i svoje zemlje – išao pred narodom“, podsetio je prota u svome obraćanju.
,,Ali ima i one riječi što svjedoče ono što smo govorili o Svetom jevanđelju, mislim da je bila bitka na Martinićima i on kaže ili piše Mahmud paši: Ako je pravda na tvojoj strani, da Bog da, prvi ja poginuo, a ako je pravda na mojoj strani onda ti! Dakle Sveti Petar ne kaže, Ja sam u pravu dabogda ti poginuo, nego se poziva na Božiju pravdu, poziva se na Jevanđelje Hristovo – pokazuje nam primjer i daje prednost istini, Hristu; pa ako si u Hristu, onda budi i čini kako hoćeš; ako si u istini i pravdi, neka onda preovlada istina i pravda. Takav je bio život Svetoga Petra; život isposnika, molitvenika, mirotvorca, zakonodavca, onoga koji je narodom vođen koji je sve što je činio solio solju Jevanđelja i zato je tako velika ličnost naše istorije. I zato je on pred nama, kada idemo Hristovim putem!“ naglasio je otac.
,,A na današnji dan, ne možemo da se ne sjetimo i onoga našega oca koji je takođe otišao sa ovoga svijeta uoči praznika njegovog prethodnika Svetoga Petra Cetinjskoga – našeg blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija – čovjeka takođe Hristovog, čovjeka koji je nama kao svojoj djeci, istu ovu riječ prenosio i svjedočio, svakog dana, trenutka svoga života; i istim ovim načinom, jevanđelskim, kao apostol“, naglasio je otac, rekavši da je on novi apostol Crne Gore i ne samo Crne Gore nego cijeloga roda srpskoga i šire jer – gdje je god išao, gdje ga je god Gospod nosio – donosio je Hrista i on je vratio Hrista Crnoj Gori i Crnu Goru Hristu i sve ljude s kojima se sretao, svjedočio im je Hrista, ali ljubavlju.
,,Može neko rjeći, nije Mitropolit Amfilohije uvijek govorio blage riječi, znao je on da kaže oštro“, istakao je prota, ,,ali su to bile riječi istine i bile su riječi ljubavi u smislu da nikada nije dao da zalutamo u laž; nije dao da preovlada laž, da preovlada zlo, pa je onda i oštrim riječima svjedočio dobro i svjedočio Hrista, trijeznio nas, da idemo Božijim putem, vratio nas Božijim putem; svaki od nas bi mogao ispričati, neki događaj sa njim iz svog života, svoje svjedočanstvo, kako nas je njegova blaga riječ, pogled, ruka, dodir, dotakla i usmjerila nas Božijim putem! Zato je on danas u Carstvu nebeskome zajedno sa apostolom Lukom, Svetim Petrom Cetinjskim i sa svima svetima raduje se i blagosilja nas i raduje se svakom našem koraku, kada budemo išli Božijim putem – i da ostanemo na tom putu!“
Nakon Liturgije, sveštenoslužitelji ovog Svetog hrama pristupili su blagosiljanju slavskih kolača, mnogobrojnih vernika koji su ih doneli u ovu drevnu svetinju, a koji današnji dan, Svetoga apostola Luku – proslavljaju kao svoju krsnu slavu.
Elza Bibić
Foto: M. Matković
