Dokaz da su dragi slušaoci našeg Radija uvijek uz nas je i ovaj divni i topli tekst koji nam šalje naša slušateljka Silva Dragović o ljubavi prema ruskom narodu a koji emitujemo upravo na praznik Svete carske porodice Romanov. Silva nam je uz tekst poslala i jednu divnu rusku pravoslavnu romansu koju pjeva Ruskinja Katarina Šelehova a pjesma nosi naziv „Pokraj tihe rijeke“
KUTIJICA S DRVENIM OLOVKAMA
Ruse smo od rođenja svi voljeli, iako tamo nismo nikada bili…možda je to zbog predanja?
Prije dvadesetak godina u Budvi sam se prvi put susrela sa njima- o tom njihovom brojnom dolasku u Crnu Goru- meni nije poznato zašto i kako to najednom? O tome ću nešto kasnije reći.
Prije njih dolazili su osiromašeli i ubogi, koji su prodavali svakojake sitnice- na šetalištu pored mora, kod pijace na ulici…
Moja majka dobra i sažaljiva dušica kupovala je sve i što joj ne treba, samo da bi im makar i malo pomogla!
Kada bih došla iz Beograda prvo što mi je majčica pokazivala, a to je kako je potrgovala kod Rusa, Čeha, Poljaka…
Puna kuća je bila babuški u čaši svih veličina, pa privjezak za ključeve sa babuškicom koji je majka , stavivši na njega ključ od njene kuće , ustala je i držeći privjezak sa ključem u ruci- dostojansveno i s ljubavlju mi ga je predala i rekla “ Sada imaš ljuč od majčine kuće koji ti ovom prilikom svečano predajem“!
Tim ključ sa privjeskom i sada otvaram vrata njenog doma.
Stolnjaka, haljinica, pregača, čaša, vaza, šoljica za kafu, i…čega sve još, našlo se u ovom domu, iz daleke zemlje.
U jednom našem novom susretu…svečano i s ponosom mi je pokazivala nove kupovine…za kraj je ostavila glavno- komplet drvenih olovaka ili bojica , u kartonskoj kutijici!
Ja sam je zgranuto gledala i rekla joj “ Sada si prevršila svaku mjeru“! Zatečena, gledala je u mene tražeći pravi odgovor pa se dosjetila i rekla “ Za mog unuka“, „Ali mama on je beba, ima tek nekoliko mjeseci“, rekla sam. Postiđena činjenicom koju sam joj izrekla i u nevjerici da ja njeno najdraže dijete, koje je jedino razumije, može tako nešto njoj reći. Brzo se Crnogorka uspravila i rekla“ Pa dobro on će brzo da poraste, a baba će mu ih sačuvati“. Blago sam se nasmješila i naša rasprava je brzo utihnula. Tek što smo sjele, svaka od nas na svom kauču ona je nastavila sa istom temom. Znajući njenu tananu dušu odlučila sam da joj dam priliku, da iz toplog srca kaže sve što je okupira o ovoj temi. Krenula je s bolom da priča o tom velikom narodu i svim drugim divnim narodima koji su stradali od staljinističke diktature.
Onda, mi je podrobno objašljavala kako je kupila olovke-
Kada je pokupova ili potrgova, kako je voljela reći. Ruskinja je, onda, nudila i olovke- “ Za vnuka“/da li se tako kaže?/. Mama se nasmiješila i rekla joj da je njen unuk mala beba. Ali, Ruskinja je bila uporna“ Za vnuka“, pa opet isto…
Tako su olovke stigle u kuću.
Kada je mama završavala priču, a ja je s pažnjom saslušala, krenule su bolne suze niz njeno bijelo, nježno lice.
Ako ovo nisu bile Hrišćanske suze umiljena, onda ne znam kako se srcem i dušom plače za bližnjeg svog, a nepoznatog.
U Budvi, 15.jula 2023.godine
Silva Dragović
