Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas Svetu arhijerejsku liturgiju u Hramu Svetog arhiđakona Stefana u Gornjem Lipovu.
Mitropolitu su sasluživali: protojerej-stavrofor Gojko Perović, protojerej-stavrofor Rade Radović, jerej Dejan Tomović, jeromonah Gavrilo (Štrbac) i đakon Ognjen Boričić.
Nakon Jevanđelja pastirskim slovom vjernima se obratio otac Gojko Perović.
Istakao je da je današnje Jevanđelje jedno od najslikovitijih i da iz njega najlakše mogu do nas doprijeti poruke života o tome kako da živimo i kako da ne mremo dok smo živi, jer nas je Gospod za život stvorio.
„Bog nam otkriva koji je način kako se živi kroz ovu priču. Čudo se desilo. Gospod ide po vodi. Apostoli koji su svaki dan s Njim bili, nijesu ga prepoznali, pa su mislili da je utvara. A onda Petar koji je po prirodi i po prilici najenergičniji od svih njih kaže: Ako si Ti, reci mi da dođem i On mu kaže: Ajde dođi i Petar počinje da ide po vodi. To je čudo, braćo i sestre. Niko od tada, bez možda par primjera iz žitija svetih, niko, nijedan čovjek ne ide po vodi, niti je Gospod ovo učinio da bi nas naučio da idemo po vodi. Mi po zemlji idemo, po vodi se ili pliva ili tone, ali Petar ide po vodi i uprkos svim zakonima fizike koje je Bog ugradio u ovu prirodu da bi ova priroda postojala, Petar ide po vodi i ide sve dotle, dokle gleda u Gospoda“-pojašnjavao je otac Gojko Perović.
Međutim, kako se u današnjem Jevanđelju dalje govori kada je dunuo jak vjetar i kada su se talasi pokrenuli, Petar je počeo tonuti, jer više nije gledao u Gospoda. Prota Gojko je naveo da se Petar nije neosnovano prepao i da i svako od nas, slično Petru, može pred talasima životnih neprilika da uzdrhti i zavapi Bogu: Bože šta će biti s mnom?
Podsjetio je i na prvi Psalm u kome se govori da je blažen onaj koji ne ide na vijeće bezbožničko, odnosno ne ide tamo gdje se ne ide, nego o zakonu Božijem misli dan i noć i pojasnio da ima načina da stalno gledamo u Gospoda i kada ne držimo molitvenik u ruci niti su nam ikone pred očima, a taj način je blagodarnost Bogu za sve. Da slijedimo molitvu pustinjaka koji kažu: Gospode, daj mi da sve što doživim danas , koga god sretnem, bilo prijatno ili neprijatno da znam da je od Tebe „i da govorimo: Hvala Bogu. Hvala Bogu ako nešto bude dobro kao što je ovo danas lijepo i dobro. Hvala Bogu i na iskušenjima. Hvala Bogu i kad nijesu planovi moji svi ostareni i kad nije onako kako sam ja zamislio. I na tome hvala Bogu. E, to je gledanje u Gospoda.“
„Naši su stari govorili: Blagodarim Bože. Hvala Ti Bože na svemu, pa se iz te proste riječi nije moglo desiti da se neko previše uznosi i ako nešto dobro bude, pa da kaže vidi mene kako sam ja dobro napravio, ja sam zaslužan, meni pripada nagrada, meni pripada prvo mjesto. Ali isto tako, iz iste te riječi Hvala Ti Bože na svemu nije se moglo desiti da neko čupa kosu i da pada u depresiju i da kaže: Vidi ovo ništa ne valja, propade mi život. To je, braćo i sestre, pouka ovoga Jevanđelja. Da nam ništa drugo Gospod nije dao, bez ovaj divni primjer vjere izražen u riječima Hristovim upućenim Petru koji već tamo grca i tone i čeka tu ruku spasenja prije nego što umre: Malovjerni, zašto posumnja? Ta se riječ, bez obzira što mi nećemo ići po vodi, odnosi na svakoga od nas. Svi mi imamo te neke situacije u kojima kažemo: Gospode, reci mi da dođem, ako treba sutra da idem desno, lijevo, ako treba…Reci mi, Gospode, daj mi neki znak. Znakova nam je dosta od nedjelje do nedjelje, od Svete liturgije do Svete liturgije. Čuda se dešavaju svaki dan-zaključio je protojerej-stavrofor Gojko Perović i prisjetio se veličanstvenih litija prije pet godina koje su takođe bile „jedan zalogaj Božijeg čuda“.
Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije besjedio je nakon litije oko crkve i osvećenja slavskog kolača.
Čestitao je slavu Crkve Svetog arhiđakona Stefana- prenos moštiju- koja se praznuje 14. avgusta, ali je običaj da se liturgijski proslavlja prije Bogorodičinog posta. Istakao je važnost okupljanja mješatana Lipova oko svojih ognjišta i grobova predaka, budući da ih se dosta preselilo u Podgoricu, na primorje, zemlje okruženja i dijasporu, ali i značaj okupljanja oko crkve, u novopodignutoj svetinji da bismo se objedinili Duhom Božijim i Božijom ljubavlju i prizvali zaštitu Svetog prvomučenika Stefana.
Mitropolit Joanikije potom se osvrnuo na žitije Svetog prvomučenika Stefana.
„Evo, sabrali smo se u dan vaskrsenja Hristovoga, u nedeljni dan. A Sveti prvomučenik Stefan je istiniti svjedok i raspeća i vaskrsenja Hristovoga i smrti Hristove i Njegove pobjede nad smrću i Njegove i naše pobjede nad smrću, jer je Sveti Stefan kao što piše Sveti apostol Luka, bio iuspunjen blagodaću Duha Svetoga, a to znači da se bio već obukao u silu Božiju, u silu sa visine, onu silu koju je Gospod obećao svojim apostolima prije svoga stradanja , da će im dati tu silu poslije Njegovoga vaskrsenja i kao što je to učinio na Trojičindan i izlio blagodat Svetoga Duha i darove Svetoga Duha na svoje svete apostole. A Sveti apostol Stefan, on nije bio iz reda dvanaestorice apostola. Taj Sveti Stefan poče propovijedati Hrista Gospoda poslije Njegovoga vaskrsenja, pa ubrzo dođe do pakosti i zavisti pa ga oklevetaše za sve i svašta na ovome svijetu, samo iz zavisti, zato što je propovijedao novi život, a ljudi se navikli na svoje običaje i na svoje jade, pa ne mogu iz toga nikako da izađu, pa kažu: Šta ovaj sad nama govori , mi imamo Mojsija, a Mojsije davno bio. Nisu shvatili da imaju novoga Mojsija među sobom i to onoga Mojsija koji je vidio Hrista, koji je vidio ispunjenje Mojsijevih proroštava- Hrista Gospoda i oklevetali ga istpo kao Hrista, a on je postradao upodobljavajući se svome Gospodu.
Na isti način kao što je i Hristos oprostio svojim mučiteljima i molio se Bogu na krstu: Bože, oprosti im, jer ne znaju šta čine, tako se Sveti prvomučenik Stefan pomolio pred svoje usnuće kad su ga kamenovali: Gospode, ne primi im grijeh ovaj. Takav duh, takva sila Božija u njemu je bila. Sila i Božije mudrosti, ali i sila Božije ljubavi, a ta ljubav ga je pokretala da postrada kao Hristos i da postane svjedok Njegovoga krsta, ali i njegovoga vaskrsenja, jer u njemu je bila sila vaskrsenja Hristovoga, sila Božije istine i sila Božije ljubavi koja preporađa sve i spasava i podiže nas grešne ljude iz blata i vraća nam prvobitno božansko dostojanstvo-naveo je Mitropolit Joanikije.
Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski svima je čestitao praznik i izrazio blagodarnost profesoru Bojiću za veliku ljubav i žrtvu koju je pokazao gradeći ovaj hram, ali i još jedan koji će biti uskoro osveštan prizivajući Božiji blagoslov na njega i njegovu porodicu. Zablagodario je i gospodinu Momiru Jovanoviću što je priložio dio svog imanja novoobnovljenoj Crkvi Svete Petke u Bakovićima poželivši mu takođe Božiju zaštitu.
Lana Ostojić
Foto: Željko Drašković
