Na praznik Vaznesenja Gospodnjeg, na Spasovdan, 2. juna 2022. godine, proslavljena je liturgijski hramovna slava crkve Vaznesenja Gospodnjeg u Podgorici
Svetom liturgijom načalstvovao je protojerej Mirčeta Šljivančanin starješina Crkve Svetog Đorđa pod Goricom. Proti Mirčeti sasluživali su: protojereji-stavrofori Dragan Mitrović i Dalibor Milaković, kao i protojereji: Predrag Šćepanović, Branko Vujačić, Nikola Pejović, jereji: Igor Balaban i Pavle Božović i protođakon Vladimir Jaramaz.
U slavu i u čast Božiju, tokom Svete liturgije, pojala je i odgovarala mješovita pjevnica pri Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja.
Nakon čitanja iz Jevanđelja svima sabranima se obratio svojom pastirskom besjedom jerej Igor Balaban, koji se u prvom dijelu pastirskog obraćanja osvrnuo na detalje javljanja Gospoda Isusa Hrista učenicima, apostolima nakon svog tridnevnog Vaskrsenja:
,,Nakon pobjede nad smrću i truležnošću, kao jedinim pravim neprijateljem ljudskog roda, Gospod se javljao svojim učenicima nekoliko puta. Stoji zapisano da ga je nešto više od pet stotina ljudi vidjelo u periodu od ovih četrdeset dana od Vaskrsenja do Vaznesenja”.
Otac Igor je podvukao da Vaskrsenjem Gospod i nama svjedoči da će i naše vaskrsenje biti vaskrsenje sveukupnog našeg bića:
,,Sve se desilo po promislu Božijem, sav domostroj spasenja. Sin Božiji je morao da strada, da Vaskrsne da bi se mi spasili, da bi nas izbavio od smrti. Gospod nam svojim vaskrsenjem svjedoči i ukazuje na to da ni naše vaskrsenje neće biti samo vaskrsenje nekakvih bezličnih duša, duhova, već se jasno govori da će naše vaskrsenje biti vaskrsenje sveukupnog našeg bića – i duše i tijela. ,Dakle, Gospod govori učenicima da je moralo sve da se zbude i Njegovo stradanje i Njegova smrt, ali i Njegovo svehvalno Vaskrsenje. Dalje im Gospod govori da ako žele sve to i oni vidjeti, da će i oni biti oni koji će propovijedati pokajanje i oproštenje grijehova i spasenje ovome svijetu. On tada apostole i najbliže učenike apostola šalje na veliku misiju.”
U drugom dijelu obraćanja, otac Igor je naglasio da je apostolska misija došla i do naših krajeva.
,,Mi smo se upravo danas okupili na jednom od tih mjesta gdje su vrlo vjerovatno neki od apostolskih učenika prolazili i kuda su pronijeli upravo oproštenje grijehova i spasenje svijeta. Na ovome mjestu gdje se nalazimo tu je bilo ranohrišćansko groblje i crkva, budući da je ovdje prolazio važan put koji je vodio za Rim i nije nemoguće da su apostoli baš ovuda prošli i propovijedali Jevanđelje. Ovo mjesto na kojem se nalazimo i crkvica čije ime krsno slavimo ona je izgleda namenjena još najdavnijih vremena. Namoljeno je ovo mjesto gdje se ona nalazi”, naglasio je otac Igor.
,,Neka bi Vaznesenje Gospodnje nama bilo na nauk da neprekidno uznosimo svoju dušu Gospodu, da uložimo malo truda, ne možemo mnogo, slabi smo, ali, koliko možemo, malo molitve ili malo više, malo posta ili mnogo, kako ko može, a ljubavi najviše što možemo prema svima, prema bližnjima svojima i tako će dati Gospod da i mi u posljednji dan kada On dođe uznesemo Njemu sa desne strane”, poručio je jerej Igor Balaban.
Svetim tajnama Tijela i Krvi Hristove pristupio je i prisajedinio se veći broj sabranih, a nakon Svetog pričešća, u slavsku litiju sa trokratnim ophodom oko crkve krenulo je sveštenstvo sa vjernim narodom, u čijem priključku je osveštan i prerezan slavski kolač.
Tom prilikom mnogobrojno sabranom vjernom narodu obratio se i načalstvujući protojerej Mirčeta Šljivančanin koji je poželio svima srećan i blagosloven praznik i srećnu slavu ovog hrama, ali je i naglasio da je ova mala crkva za mnoge dom duhovnog rođenja ili preporođenja u pokajanju:
,,Neka je srećan i blagosloven ovaj spasonosni dan svima koji slave, a naročito svima nama koji smo se sabrali ovdje u domu Spasovom ovdje u Podgorici da proslavimo slavu ovoga hrama. Neka je srećna slava našem ocu Draganu Mitroviću, starješini ovoga hrama i našem duhovnom ocu, i svoj bratiji ovog hrama i svima vama koji se ovdje sabirate. Ovaj hram je za mnoge od nas veoma značajan, zato što je on naš dom, on je dom našeg ili duhovnog rođenja ili preporođenja u pokajanju, zato svi sa radošću ovdje dolazimo na ovaj dan”.
Nakon oca Mirčete, sabranima se obratio i arhijerejski namjesnik podgoričko-danilovgradski protojerej mr Predrag Šćepanović, naglasivši pritom da je crkva Vaznesenja ujedno i crkva Vaskrsenja:
,,Ovaj Hram jeste Hram Vaznesenja, ali je i Hram Vaskrsenja i to iz dva razloga. Prvi razlog je to što je ovaj hram 1954. godine po svjedočenju sveštenika Jovana Kažića bio pretvoren u javni toalet i on moli narodne vlasti da očiste ovaj hram ili da ga sruše. To je jedinstven primjer u pravoslavnom svijetu da sveštenik traži da se Hram sruši. Drugi razlog koji navodim koji ide u prilog tome da je ovo i hram Vaskrsenja jeste to što je ovaj hram i rodio Hram Hristovog Vaskrsenja. Svi mi koji smo ovdje bili osamdesetih godina znamo u kakvom je jadnom stanju bio ovaj hram. Tadašnji laik, a kasnije sveštenik i duhovnik Dragan Mitrović svojim sopstvenim snagama sa nekolicinom rijetkih entuzijasta obnavljao je ovaj hram imajući više problema, ali, ono pro je Božije ono se uvijek da obnoviti”, podsjetio je na te dane prota Predrag.
On je takođe podsjetio i na činjenicu da je pored mnogih značajnih i uglednih sveštenika i ljudi, ova zajednica crkve Vaznesenja Gospodnjeg u Podgorici iznjedrila i dvojicu vladika naše Svete crkve:
,,Ovaj hram je rodio mnoga sveštena lica značajna, samo ću dvojicu pomenuti: Njegovo preosveštenstvo Episkopa buenosaireskog i južno-centralno američkog g. Kirila i Episkopa budimljansko-nikšićkog g. Metodija. Želim da ovom prilikom zahvalim i našem crkvenjaku Slavki Laketić ,koja se zaista trudi ovdje da drži dom ovaj čist i da razgovara sa ljudima i van radnog vremena, samim tim je non-stop ovdje i time ugrađuje sebe u ovu svetinju.”
,,Današnji domaćini su bili ljudi iz Udruženja Ljubi bližnjega svoga, oni su veoma bogati, bogati su dubini dušom. To su ljudi koji od svojih radničkih plata odvajaju i daju onoj maloj Hristovoj braći koja nemaju, zato ovaj jevanđelski naziv Ljubi bližnjega svoga njima pripada, neka Gospod blagoslovi njihove porodice, njihovu čeljad i sve vas koji ste ovdje”, poželio je naposlijetku prota Predrag.
Ovogodišnji domaćini i kumovi hramovne slave Humanitarno udruženje ,,Ljubi bližnjeg svog” pripremili su prigodno posluženje za sav prisutni narod, a ovom prilikom kumstvo za sljedeću godinu primili su Zoran Vukčević, predsjednik Crkvene opštine Podgorica i Miodrag Žunić.
Evharistijsko sabranje i zajedničarenje u toržestvenom proslavljanju praznika Vaznesenja Gospodnjeg nastavljeno je za slavskom trpezom ljubavi.
Tekst, foto & video: Boris Musić