Paroh podgorički, protojerej Mirčeta Šljivančanin održao je svetosavsku besjedu podsjećajući da dolazi kao brat i sluga oltara hrama Hristovog Vasrsenja u gradu rođenja oca Sv. Save, te da ne govori kao učitelj nego kao učenik pred učiteljima „jer ste vi Pljevljaci ovih dana pokazali kako se voli crkava i kako se čuva pravoslavna vjera, nalazim se dakle pred istinskim Savinim potomcima“.
– Mi ove zime pokazujemo da smo dostojni onoga što srednjevjekovna Evropa ima najvrednije i najorginalnije (pomenimo samo svetu Mileševu i njenog Bijelog Anđela) i što je naučno dokazano da smo ugrađeni u temelje najsjajnijega srednjega vijeka u Vaseljeni, da smo dostojni naših Svetih Dvorova Gospodnjih i Svetorodnih Loza Carskih. Dokazujemo i pokazujemo da smo i mi ostali djeca budućeg vijeka ukorijenjena u svoju divnu prošlost. Da smo ovih noći i ovih hladnih dana kako kaže pjesnik, zaista ostali potomci, da bi bili dostojni preci, rekao je Šljivančanin pitajući cijelu Evropu u ime koje pravde i u ime kojeg zakonopravila se sa naših kupola i iz naših srca smiju dirati Krstovi Crkve Gospodnje.
Sveti narod Svetoga Save svih ovih noći uči nas i podsjeća kako je to naš Rodonačelnik učio nas prije 8 vjekova, kako se to tjera magla iz kuće, rekao je protojerej Šljivančanin podsjećajući na skorašnji događaj kada je petogodišnja djevojčica iz Podgorice Una, kumče Mitropolita Amfilohija, noseći u litiji ikonu Svetog Save u rukama, na ramenima svoga oca, rekla policajcu koji se nasmijao: što se smijete, ovo je ozbiljna stvar, i na mladića Andrijaša koji je pred policijom dostojanstveno svjedočio Gospoda.
– U liku ovo dvoje pomenute djece želim da se zahvalim svoj djeci i omladini koja nam ovih dana i noći svjedoče da samo dobrota, vjera i ljubav mogu spasiti Crnu Goru. Hvala našoj djeci što imamo šansu da budemo dostojni preci, poručio je protojerej Šljivančanin.
