Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije večeras je blagoslovio dvadesetu Svetosavsku akademiju u prepunom kolašinskog Domu kulture, koju je organizuje Mitropolija uz podršku sa SO Kolašin.
Blagosloveći sabranje vladika Amfilohije je kazao da dvadeseta godina obilježavanja Svetoga Save u Kolašinu predstavlja nastavak onog što traje vjekovima na ovim našim prostorima:
„Mi ove godine obilježavamo 800 godina osnivanja Zetske episkopije – Mitropolije, od strane Svetoga Save na Miholjskoj Prevlaci, tako da njegov spomen i sjećanje na njega traje 8 vjekova. Dakle, obilježavamo ne samo 20. godišnjicu ovih akademija nego 800 godina Episkopije Mitropolije zetske, Mitropolije crnogorske, skenderijske, primorske, kako se zvala brdske. 800 godina pamćenja i sjećanja na tu izuzetnu ličnost Svetoga Savu arhiepiskopa, velikoga mudraca i znalca, državnika. Sve je spojeno u njegovoj ličnosti.“
Visokopreosvećeni vladika je naglasio da je u to vrijeme Sveti Sava bio najznačanija ličnost ne samo u našem narodu, nego najzanačjni ličnost na hrišćanskom Istoku, i ono što je za Zapad bio Franjo Asiški (12. vijek), to je za Istok bio Sveti Sava.
„To je shvatio ondašnji vizantijski car, vizantijski patrijarh u Nikeji zato je dao autokefaliju Svetome Savi, rukopoloživši ga i samim tim je stvorio osnovu sveukupne naše kulture, istorijskog bića, pa i državotvornosti, i svega ostalog kroz vjekove ovdje na ove naše prostore.“
Kao zanimljivo je istakao da su imena Svetoga Save i Simeona Mirotočivog prvi put upisana u onom kalendaru koji je štampan na Cetinju, 1493/94. godine
Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije je podsjetio da ove godine obilježavamo i 70 godina od upokojenja blaženoga spomena ispovjednika Patrijarha Gavrila Dožića, najznačajnije ličnosti koju je iznjedrio ovaj kraj Morače, Rovca, Kolašina:
„Jedini crkveni poglavar svih evropskih crkava koji je zajedno sa Svetim vladikom Nikolajem, tokom Drugoga svjetskoga rata bio u Dahau. ako takav je poznat u svoj Evropi, a bojim se da je zaboravljen upravo u njegovom Kolašinu, njegovoj Morači. Nadam se da tako ubuduće neće biti.“
Crna Gora u ovim sadašnjim granicama dala je 5 patrijaraha, arhiepiskopa naslednika Svetoga Save: Evstatija Prevlačkoga sa Miholjske Prevlake iz Budimlje, poslije Patrijarh Arsenije Treći Čarnojević iz Bajica, Patrijarh Arsenije Četvrti Šakabenta iz Vasojevića, četvrti Patrijarh Varnava Rosić, Gornjomoračanin, ali su se odselili u Pljevalja, i Patrijarh Gavrilo Dožić:
„Sve je to dala ova Crkva ovdašnja Srpska pravoslavna crkva, Mitropolija crnogorska, odnosno Zahumsko-hercegovačka episkopija vremena Svetoga Vasilija Ostroškoga.“
Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije zamolio je sve prisutne Kolašince, predstavnike vlasti da ispoštuju najzaslužniju ličnost iz ovih krajeva patrijarha Gavrila Dožića.
Osvrnuvši se na najave onih koji su završili marksističko-kumrovačke škole te hoće da stvaraju svoje crkve, a često nijesu ni kršteni, Mitropolit je naglasio da oni ne znaju šta je Crkva, jer Crkva da bi bila srpska, ruska, grčka, crnogorska.., ona prvo mora da bude Crkva Hristova, Božija, da ima kanonsko vjekovno naslijeđe, kao što ima ova 8. vjekova. Ne može da se skupi grupa ljudi i da stvara crkvu, tako se stvara partija.
U ime domaćina sabrane koji se godinama, kako je istakao organizator, sabiraju na ovome mjestu kako bi se posjetili prosvetiteljskog duhovnog, ali i obrazovnog značaja oca našega Svetoga Save, je pozdravio Milan Đukić, predsjednik Skupštine opštine Kolašin. On je kazao da Svetosavske akademije ovdje, ali i širom Crne Gore, Evrope i svijeta predstavljaju istaknute i uzvišene manifestacije kulture i obrazovanja:
„U Kolašinu, kao i u drugim gradovima i državama, ova manifestacija sa svojim karakterom i sadržajem predstavlja doprinos kulturi multikulturi, kao i materijalnom i nematerijalnom kulturnom naslijeđu koje se naglašeno cijeni u razvijenom svijetu. Svetosavske akademije nijesu samo doprinos crnogorskoj kulturi i njenom bogatom naslijeđu, već u slučaju naše države predstavljaju tradicionalno praznovanje koje je utemeljeno još doba Crnojevića.“
Uz osvrt da pisani izvori ukazuju da je proslava Savindana bila nezaobilazna svetkovina Petrovića i prijestonice Cetinje, od 1856. godine i knjaza Danila, gospodin Đukić je istakao da je ona u tom periodu poprimila obrise današnjih obrazovnih i kulturnih svetkovina, koje su se kao školske svečanosti obilježavale i nekoliko decenija prije na našem primorju.
„Kontinuitet svetosavskih svečanosti je prekinut završetkom Drugog svjetskog rata, a demokratizacija društva i kulture početkom devedesetih je donijela obnovu ove svetkovine. Svako građansko društvo mora njegovati svoje kulturno naslijeđe. Svjesni toga mi u Kolašinu uspostavili smo 20. godišnji kontinuitet svetosavskih akademija kao uzvišenih svetkovina kulture i obrazovanja, lišenih svake vrste političkih ili nacionalističkih prizvuka i projekcija.“
Predsjednik Skupštine opštine Kolašin je naglasio da je Arhiepiskop Sava još u 13. vijeku, pored ostalih, utemeljio i naše pravoslavne eparhije: Zetsku, Budimljansku i Humsku (Mitropoliju crnogorsko-primorsku, Budimljansko-nikšićku i Zahumsko-hercegovačku) i da je u teškim i nesigurni vremenima očuvao jedinstvo unutar Crkve i pronalazio najbolji put na prostoru raspetoga između Istoka i Zapada.
Prof. dr Vesko Drašković je da je ovo sveta zemlja Svetog Save, i da to potvrđuju: Savine planine, Savini potoci, Savina jezera, Savina stopa:
„Praktično Sveti Sava je nama sve, i tako se zovemo i prezivamo. To je dar sa neba. Iz krila ovog svetitelja ponikao je jedan Njegoš. Bez njegovog pera i njegove utjehe teško bi preboljeli sve one rane kada nismo ni puno bili posvećeni vjeri, bilo je tu i nevjere. Njegovo pero proglasila je način kako treba pisati u srpskom rodu i narodu. Jedan dan bez Njegoša teško je zamisliti, jedan dan bez Svetoga Save teško je zamisliti, a kamoli sve one pisce koji su pisali njegovim stilom i koji su svjedočili našu pismenost. Mi smo ih negdje zaboravili, pa smo se pomalo i ogriješili.“
Po njegovim riječima iz tog krila Svetoga Save izašao je jedan Tesla, Milanković, Pupin, Mileva Ajnštajn, praktično darivali smo svijetu nauku:
„Svijet nam je vratio bombama, i nasmijao se milosrdnim anđelima. Mi to nismo uzeli za zlo, već kao iskušenje, jer svo stanovništvo na planeti nama su braća po Bogu. Molimo se za njih da nađu pokajanje, a braći po vjeri poručujemo da nađu smisao za žrtvu.“
Naglasio je da kao što se u svoje vrijeme pojavio jedan Rastko Nemnjić, tako se u Crnoj Gori pojavio i jedan Risto iz Morače, koji je naš arhiepiskop koji predvodi našu budućnost, opraštajući našoj sadašnjosti koja je poprilično neuka:
„Nadamo se u Boga da nas nije zaboravio, jer mi Njega ponekad jesmo, On nas neće izdati nikada, a mi Njega ponekad i hoćemo, zato što smo ljudi. Ali slabost koju ima čovjek, pravda se vjerom koju ima Bog „, kazao je između ostalog Prof. dr Vesko Drašković.
U programu Svetosavske akademije su učestvovali Hor Sv. Marka iz Podgorice, guslar Vujačić, djeca sa vjeronauke iz Kolašina, KUD Mijat Mašković.
Vesna Dević
