Na poprazništvo Svetog Save, u nedjelju 29. januara, u Crkvi Svetog Arhangela Mihaila u Zavali služena je Sveta Liturgija.
Nju je, u prisustvu velikog broja Pipera iz svih sela i zaselaka, služio paroh piperski, jerej Vladimir Milunović.
Nakon pričešća vjernih, nadahnutim slovom pouke, sabranima u slavu Božiju i spomen Svetog Save obratio se otac Vladimir.
Govoreći o Svetom Savi, on je podsjetio na njegov život, put i značaj za svecijeli srpski narod.
,,Najmlađi sin, plemić, po svemu je trebao da vlada zemljom, da od svog oca dobije jedan dio vlasti. Ali, to bogomudro dijete, u svojoj ranoj mladosti, prepoznalo je istinskog Cara i istinsku vlast, onu vječnu – neprolaznu”, podsjetio je on.
Prema njegovim riječima, Bog nas i naš narod ,,nije ostavio samo na Svetom Savi, našem temelju, već nam je, u sva vremena, slao ravnoapostolne miljenike svoje”.
,,Tako smo mi, u naše vrijeme, svjedočili jednog takvog miljenika i ugodnika Božijeg, blaženog spomena Mitropolita Amfilohija, koji je vratio dostojanstvo Svetom Savi, koji je, ponovo, razgorio onu vatru, ljubav i vjeru u Boga. Onu vjeru koja je, decenijama, bila zapretena u našim bratskim raspra’ma i neslogama”, istakao je paroh piperski.
U svom praznično-nadahnutom slovu, otac Milunović je ukazao i na to da su Mitropolit Amfilohije i Sveti Sava bili mnogo slični.
,,Po mnogo čemu su slični Sveti Sava i Mitropolit Amfilohije, a najviše po tome što su, na jedan nov način, svima nama ukazali kako da, dostojno, slavimo ime Božije”, zaključio je paroh piperski, Vladimir Milunović.
Po zamvonoj molitvi, kao dar i blagoslov parohije Piperske, svoj okupljenoj djeci podijeljeni su svetosavski paketići.
Ovogodišnju svetosavsku besjedu, u ime plemena piperskog, održao je pojac parohije piperske i predsjednik Piperskog Omladinskog Zbora Sv. Stefan Piperski, Milovan Marković.
Primijetivši, odmah na početku, da su velika plemena i narodi kojima Gospod Bog, milošću Svojom, za pastire podari velike ljude, Marković je istakao da, ,,ipak, još veća postaju, ista ta izabrana plemena i narodi, onda kada se čvrsto, nepokolebljivo i časno drže puta i života kojim grede ovi veliki ljudi”.
,,Od blaženog upokojenja Svetog Save u Trnovu, pa sve do današnjih dana, o njemu je izrečeno mnogo. Ono što je, pak, specifično jeste da, što se više govori, piše i, uopšteno, razmišlja o njemu – shvatamo kolika je veličina u pitanju, kao i da je nemoguće o njemu sve reći, obujmiti sav njegov značaj, dubinu i vaseljensku širinu njegove ličnosti, a ne ostati nedorečen. Jer Božiji ljudi, nadahnuti Duhom Svetim, veliki su koliko i sama vaseljena zato što ih, upravo takvim, čini naš Bog, Stvoritelj svega vidljivog i nevidljivog”, primijetio je on.
Marković je naglasio i da živimo u vremenu u kom je moderno(st) i saremeno(st) sve ono što je, po mnogo čemu, protivprirodno, obezboženo, oskrnavljeno i razvratno.
,,Međutim, ovaj današnji sabor, pred ovom drevnom svetinjom u (serdar) Jolevoj Zavali, na najbolji način demistifikuje tu ‘savremenost’ i ‘progres’ jednim pitanjem koje se, samo po sebi, nameće: kud će čovjek veće modernosti od vječnosti za koju nam je, kroz svoj podvig, oči, ali i vrata, otvorio Sveti Sava? Ne svjedoče li nam, draga braćo i sestre, mošti naših svetitelja i živi Sveti Sava, ovdje s nama i međ’ nama, tome da je biti vječito moderan, zapravo, biti u zajednici sa Gospodom i svetiteljima njegovim? Nisu li ove Crkve, građene u vrijeme slavnih i svehvalnih Nemanjića, simvol te obećane vječnosti(?)”, naglasio je Marković.
On je ukazao i na to da je najbolji i najispravniji način proslavljanja Svetog Save, u stvari, držanje i podražavanje njegovih djela, učenja i puta:
,,A to je da, kao što nam u Jevanđelju kaže Gospod: (…) ljubite jedni druge (Jn. 13, 34).”
Program je nastavljen Žičkom besjedom o pravoj vjeri Svetog Save, koju je pročitao Aleksandar Novović, apsolvent Pravoslavnog Bogoslovskog Fakulteta (PBF) u Beogradu. Nedugo zatim uslijedilo je i recitovanje stihova pjesama, posvećenih prvom srpskom arhiepiskopu, koje su priredili učenica Mia Milunović, pjesnik Pavić Radović i Radomir Rašo Živković.
Nadahnut svim rečenim i učinjenim, prethodno zatraživši blagoslov paroha piperskog za riječ, svim sabranima se, takođe, obratio i Srđa Lazarević. On se, u svom kratkom izlaganju, pored Svetog Save, opomenuo i serdar Jola i duga koji Piperi imaju prema ,,šljemenu” i ognjištu njegovom, a koje se nalazi odmah ispod Crkve u Zavali.
Ovaj Svetosavski sabor u Piperima, strunama gusala, uljepšao je i guslar, Miljan Živković, pjesmama o slavnim pregnućima naroda ovog kraja.
Ivana Ana Radičević
