Doris Ražnatović: Našla sam utočište u mirnom načinu života
Tema jutra ovog puta bila je više od razgovora o književnosti. Bio je to razgovor i o životu, značaju vjere u svakodnevici, ženi u savremenom dobu, kao i o izazovima sa kojima se svakodnevno susrećemo. O pomenutom u jutarnjem programu govorila je Doris Ražnatović – pisac, kolumnista i politikolog, za koga je pisanje način traženja i preispitivanja sebe, ne samo sopstvenih iskustava, već i duhovnog puta koji je često ispunjen padovima i unutrašnjom borbom.
Doris u prvi plan stavlja porodicu, majčinstvo, dostojanstvo i vjeru. Živi i stvara u Ulcinju u okruženju svoje porodice, čime pokazuje da mir i tihi život u Gospodu mogu biti najveće stvaralačko nadahnuće.
,,Kroz sve moje borbe nijedan psiholog nije mogao da pomogne, koliko je pomogla Liturgija i razgovor sa mojim duhovnim Ocem, tako da već nekoliko godina taj svoj mir pronašla sam u Crkvi, u dogovoru sa Bogom – kako naslov moje knjige govori, jer sam i prestala da zapitkujem previše, u smislu zašto se nešto dešava, prepustivši se Njegovoj volji i Njegovoj promisli. Onda kada sam postala svjesna da ja ne mogu da utičem na sve, u suštini, ja ne mogu da utičem ni na šta – tada sam prodisala punim plućima. A sve prije toga bilo je, ajde da kažem, pravo jedno duhovno mučenje.“ – istakla je Doris.
Osvrnuvši se na položaj žene danas, između poziva majke, supruge i domaćice, sagovornica podvlači da je potrebno ostati vjeran suštini, uprkos pritiscima savremenog društva koje često zatire tradicionalne vrijednosti i nameće nam lažne ideale. Posebno je bilo značajno čuti kako je izgledao njen lični put ka vjeri koji je sam dokaz da Bog uvijek kuca, ali se vrata srca otvaraju tek kada u nama utihne sve ono što nije vječno. U tom kontekstu, govorila je i o suštini tihog govora u vremenu gdje nas svakodnevno obasipaju brzina, poređenja i društvene mreže. U razgovoru ona poziva mlade, ali i sve nas da se ne bojimo biti svoji, tihi i Božiji. Takođe, pokrenulo se i pitanje kako u današnjem vremenu ostati svoj, na šta je odgovor bio upravo u očuvanju unutrašnje tišine, naše autentičnosti i njegovanju onih pravih vrijednosti. Ukazala je na to da se ljudi ne plaše unutrašnje istine, da ne žrtvuju svoj identitet radi trenutne slike i nečijeg mišljenja, te da ne zaborave da je vjera temelj koji ostaje kada sve drugo prođe.
Neka njena priča bude podstrek da svako od nas razmisli šta u njegovom životu čini istinske korice i šta je ono što u njima zapisujemo. Život nije uvijek u onome što je vidljivo, glasno i upadljivo. Ponekad se on odvija upravo između korica; bilo knjige ili sopstvene duše. Tamo gdje se borimo, razmišljamo, tražimo i najzad nalazimo… Onaj pravi život se odvija u tišini, molitvi i onom našem unutrašnjem prostoru gdje čovjek traži i nalazi Boga. Ostati svoj u Hristu – to je najveća sloboda.
Nevena Marić
