Promocija Bar

U Baru promovisana knjiga umirovljenog Episkopa zahumsko-hercegovačkog Atanasija „Od Kosova do Jadovna“

Knjiga „Od Kosova do Jadovna“ umirovljenog Episkopa zahumsko hercegovačkog Atanasija (Jevtića) sinoć, u navečerje praznika Svetog Jovana Vladimira je promovisana je  na platou Sabornog hrama u Baru.

O knjizi su pored autora, vladike Atanasije, govorili Arhiepiskop cetinjski Mitopolit crnogorsko-primorski Amfilohije i Živojin Rakočević, književnik i novinar iz Gračanice.

Živojin Rakočević je govorio o povjerenju u Kosovo koje se zasniva na trilogiji koja je započeta knjigom „Od Kosova do Jadovna“ nastavljena „Zadužbinama Kosova“ iz 1987 godine  i dovršila se „Ljetopisom Novog kosovskog raspeća“ Mitropolita Amfilohija, kazao je Živojin Rakočević i istako da su to u poslednjih 30 godina najzanačajnije knjige ne samo o Kosovu nego o nama.

Knjiga „Od Kosova do Jadovna“ već devet puta se pojavljuje pred čitaocima omlađena i svaki put kad se pomislilo da iz tog dubokog korijena nema smisla očekivati život, da te rasute žile od  Kosova do Jadovna konačno valja iskopati i preseliti u muzej izbijao je neki omladak koji bi među prvima ugledao vladika Atanasije.

-Od tih istinskih znakova života decenijama su sastavljani listovi ove knjige oko koje smo se večeras okupili. Jedno od osnovnih njenih pitanja jeste kako se rodilo povjerenje između vladike i života a posebno kako se rodilo povjerenje između vladike i života kosovskih Srba jer to je jedan čudan život sakriven u devet jama, uvijen u stotine zidova ukopan u vjekove „neosvetoljubivog trpljenja“ (termin vladike Atanasija). Odgovor na ovo pitanje autor Atanasije je dao u jednom neobjavljenom intervjuu Bogradskom studentu iz 1983 gdje je rekao Mi kao Hrišćani gledamo u Kosovo sa mnogo većim povjerenjem nego što se obično misli„, kazao je Rakočević i istakao su instikt, duhovnost i ljudsko znanje tri određujuća simbola koja prožimaju ovu knjigu.

On je istakao da je u poznavanju svoje osnovne zemlje, instikt kao životodavni podsticaj suočio se istorijskim tragedijama, ekspanzijom Albanaca i islama, vremenskim i prostornim distancama, ideologijom, karijerizmom, nepodnošljivom brzinom donošenja odluka u savremenom dobu, autor je zaobišao sve te, ali i druge prepreke i zasuo nas jednostavnim životom. Postavio pred nas stotine ličnosti koje nama izgledaju kao svjedoci, suočio nas je sa prirodom njihove slobode zato će mu oni u punom povjerenju reći Nismo svi na isti način slobodni i to u vremenu kada je ideologija držala monopol na ravnopravnost, kao i danas kada govorimo o ljudskim pravima i političkoj korektnosti.

-Ova knjiga obiluje znanjem, dokumentima, svjedočenjima, ubistvima, pljačkama, progonima, ali svi ti podaci su sastavni dio duhovnosti i instikta da nije tako mi bi mrzeli Albance kao i neke Srbe, naročito one na vlasti. Vladika Atanasije, kao i Mitropolit u  „Ljetopisom Novog kosovskog raspeća“ nijedno dobro ne zaboravlja, istakao je Živojin Rakočević i podsjetio na djelove knjige u kojima je ta iskrica dobra sačuvana za vječnost.

Uprkos  mišljenju da sve znomo o Kosovu nam tamo izmiče život za koji bi svaki dan trebalo tražiti rešenja. Ideologija i jugoslovenstvo imali su strah od Kosovskog zavjeta jer je on bio standard vjekovima tako da se sa Zavjetom obračunavalo između ostalog stvaranjem novih administrativnih, nacionalnim, mentalitetskih cijelina

Instikt, duhovnost i znanje nerazdvojeni i lišeni zla listovi su ove omlađene knjige, plodovi će rasti u nama i oko nas onoliko koliko budemo imali povjerenja u Kosovo, slobodu. koliko budemo imali snage da se krećemo prema ljubavi, zaključio je Živojin Rakočević, književnik iz Gračanice.

Episkop Atanasije kazao je da je knjiga hronika narodne istorije.

Kazao je da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić već predao Kosovo i Metohiju, iako sad najavljuje referendum.

– On hoće da se sakrije iza nameštenog referenduma, kao što ovaj vaš ovde ima veći broj glasača nego što ima Crna Gora stanovnika. To su vrhunski manipulanti. Ispašće da narod hoće sebi da presudi, da izda Kosovo narod koji tim Kosovom živi, živeo je i živeće, kazao je on.

Podsjetio je da je Jovan Dučić govorio da smo mi narod sa velikom duhovnom rezervom.

– Potcenjuju ga naše vođe, hoće da imaju plitak narod, kao što su oni plitki. Ne znaju šta je srpski narod. Ne vole nas što smo narod iznenađenja, hoće da smo ukalupljeni po njima. Zato nam sa Zapada stalno govore da treba da se obračunamo sa prošlošću da bi prihvatili sliku naše prošlosti koju nam oni nameću, a kojom mogu lakše da manipulišu. Ne kažem, naravno, da smo mi bez mane i greha, rekao je Vladika.

Kazao je da smo mi narod koji zna šta je poštenje i junaštvo, ali još više šta je čojstvo.

– Ako to izgubimo, onda smo izgubili i sebe i Kosovo i Kosovski zavet i sve. To je jedan stožer oko koga je sadenuto naše biće i bitovanje. A bitovanje znači kadar biti stići, kad treba biti kadar i uteći, ali najvažnije je – na strašnome mestu postojati. E to je bitovanje Srba na Kosovu i nas sa Kosovom – da ostanemo i izdržimo na strašnome mestu i da opstanemo. I opstaćemo. Jače je to od nas i jače je od naših neprijatelja. Plitka je priča koju nam pričaju naše vajne vođe, naglasio je Episkop Atanasije.

Objasnio je da oni govore o tobož realnosti.

-Neće, kažu, da ginu deca. A kosovska deca mogu da ginu, a ne može njegov sini ili ne znam koji drugi. Kukavica je koji tako govori. Mi smo narod koji smo znali da se borimo i žrtvujemo. I u tom pogledu, hvala Bogu, ličimo, hajde da ne kažem na Hrista i na mučenike naše, ali na onog desnog razbojnika, koji verovatno nije bio manje razbojnik od onoga levoga, ali je bio čovek, kazao je on.

Upozorio je da je mnogo gore izgubiti obraz nego život.

-Ova knjiga je jedno takvo svedočanstvo. Ima Boga, verujemo da je Njegova poslednja, a ne naša. Treba da svedočimo i da ostanemo svedoci, kazao je Vladika Atanasije.

Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije kazao je da je Jadovnu ime dao neko ko je imao proročkog dara.

-Jadovno je zaista postalo Jadovno. I dobro je što je Vladika Atanasije zapisao taj svoj putopis o njemu. Kao što vidite, ovo je deveto izdanje te njegove knjige, a prvo je samo onaj njegov putopis iz osamdesetih godina. U međuvremenu su pridodati mnogi njegovi tekstovi, i drugi tekstovi, naročito naših pjesnika, divna svjedočanstva o Kosovu. Onda i onaj memorandum koji je prihvaćen od strane našega Sabora 2003. godine o Kosovu i Metohiji na koji upućuje i naše najnovije saopštenje Svetog arhijerejskog sabora, kazao je Mitropolit crnogorsko-primorski.

Kazao je da Kosovo i Metohija zaista jeste naš Jerusalim.

-Samo je pitanje da li mi imamo onoga duha koji imaju Jevreji, ne samo oni proročkih vremena nego i ovi danas, koji su svake godine, tokom skoro dvije hiljade godina sebi govorili od one katastrofe hrama jerusalimskog i jevrejskog naroda iz sedamdesete godine poslije Hrista, koju je Hristos i prorekao, – dogodine u Jerusalimu. I to se ostvarilo. Mi imamo svoj Jerusalim – Kosovo. I ako su se Jevreji vraćali svom Jerusalimu posle dvije hiljade godina, mi nijesmo ni otišli sa Kosova i Metohije, rekao je Mitropolit Amfilohije.

Rekao je da su mogobrojne seobe našeg naroda sa Kosova i Metohije svjedočanstvo da pripadamo hrišćanskom narodu.

-Jer narod, pa i pojedinac, koji ne nosi krst Hristov, nije hrišćanin. Iz krsta Hristovog se rađa vaskrsenje, Hristov krst je živonosni grob Hristov. Tako je Kosovo živonosna grobnica – bilo i ostalo. To je znao naš prorok Petar Drugi lovćenski Tajnovidac u vremenu kada je Kosovo bilo u mnogo težem položaju nego što je danas i zapisao one čuvene njegove riječi: nada nema pravo ni u koga do u Boga i u svoje ruke, nadanje (ne bezbnađe!) se naše zakopalo na Kosovo, u jednu grobnicu. To je biblijsko proroštvo, nema nikakve sumnje, objasnio je Vladika.

Objasnio je da oni koji bi htjeli samo vaskrsenje, bez krsta i stradanja – nijesu hrišćani.

-To se potvrđuje kroz svu istoriju, svih hrišćanskih naroda odreda. Uzmite samo ruski narod, šta se sa njim događalo… Od osam stotina njegove istorije, sedam stotina godina su ratovi evo do naših vremena, istakao je gospodin Mitropolit.

Mitropolit crnogorsko-primorski je savremene svjetske moćnike nazvao novim Navukodonosorima koje je Bog poslao da nas provjeri kakvi smo i čiji smo narod – jesmo li Božji ili satanski narod.

-Provjerava nas, a provjeravanje je raspeće. Ali doći će i njima, kao što je došao i Navukodonosoru, crni petak. I kao što je njega Bog izabrao, kako kaže prorok Jeremija – da osvijesti izabrani Božji narod, tako, čini mi se, Bog je ove nove Navukodonosore poslao da osvijesti ovaj narod, rekao je on.

Mitropolit Amfilohije je rekao da između krsta Svetog Jovana Vladimira, koji svake godine ide na Rumiju, i kosovskog krsta nema nikakve razlike.

-To je potpuno isti krst. Prema tome, odreći se krsta Svetog Jovana Vladimira ili krsta cara Lazara ista je priča. Odreći se Kosova isto je što i odreći se Jerusalima, kosovske grobnice kao i grobnice Hristove, poručio je Arhiepiskop cetinjski.

Dodao je da i u Crnoj Gori i u Srbiji još uvijek vlada neokomunizam.

-Pitanje Kosova su, ustvari, stvorili komunisti, već 1945. godine kad su zabranili povratak preko sto hiljada protjeranih tokom Drugog svjetskog rata. A onda su došli iz Albanije na desetine hiljada, A onda je progon trajao neprekidno, od 1945. godine. Pročitajte izvještaje Patrijarha Pavla koje je pisao od 1957. do devedesete godine o stanju na Kosovu i Metohiji. Biće vam sve jasno šta se tamo događalo i kakav je odnos bio upravo vlasti na Kosovu, naglasio je Vladika Amfilohije.

Vladika Amfilohije je rekao da su u svemu tome posebnu ulogu odigrali crnogorski komunisti.

-Tako da se ne treba sad čuditi što ovi neokomunisti nastavljaju tu priču, kazao je on i podržao ideju održavanja referenduma u Crnoj Gori kojim bi se poništila, kako je rekao  izdajnička anticrnogorska i nečovječna odluka o priznanju lažne države na Kosovu i Metohiji.

-Ali ne referendum u Srbiji o Kosovu i Metohiji. To znači da na referendum treba da stave i Beograd, kome će pripasti Beograd. To je jedna tako sramna, bezumna priča. Niko pametan na ovoj zemlji, nijedan državnik ne bi tako nešto pokretao. I to je samo pokazatelj do koje mjere su ovi naši neokomunisti spremni da zbog svoje vlasti i svojih interesa spremni da idu. Kažu da treba tako raditi zbog naše djece. Kao da kosovska djeca nijesu naša djeca, rekao je Vladika.

Poručio je da bi Srbija bez Kosova i Metohije bila bezglava Srbija.

-Stavljati to pitanje na referendum je isto što i pitati hoćemo li da idemo bezglavi kroz vrijeme, kroz istoriju. Nadam se da toga bezumlja neće biti, zaključio je Mitropolit Amfilohije.

Knjigu „Od Kosova do Jadovna“, njeno deveto izdanje, objavila je Eparhija raško-prizrenska i kosovsko-metohijska, a u njoj je prikazana tragedija srpskog naroda, kako je to tadašnji jeromonah Jevtić zabilježio kroz svoje putopise, doživjevši tragediju naroda kao svoju.

Veče su uljepšala djeca vjeronauke pri Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira koja su otpjevala dvije kosovske pjesme.

Promocija knjiga „Od Kosova do Jadovna“ se održala u okviru manifestacije“Dani Svetoga Jovana Vladimira“ a u organizaciji Crkvene opštine Bar i Srpskog kulturnog društva „Slovo ljubve“ iz Bara.