Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosaireski i južno-centralnoamerički g. Kirilo služio je danas, u nedelju 21. po Duhovima, na dan molitvenog proslavljanja Svetih vrača Kozme i Damjana, Svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru Reževići u Paštrovićima.
U arhipastirskoj besjedi vladika Kirilo je tumačeći današnju jevanđelsku priču o sijaču i sjemenu naglasio da je Gospod Isus Hristos često volio da iskazuje svoje najdublje misli upravo u pričama koje je nekad sam tumačio, a nekad je ostavljao nama da ih mi shvatamo u skladu sa našim duhovnim raspoloženjem jer je ovaj svijet i sam jedna priča, kako kaže psalmopojac David, on je knjiga koja će se na kraju jednostavno zatvoriti. Hristos je kroz te jednostavne priče objašnjavao cilj i naznačenja naše, i buduće Carstvo u koje smo pozvani.
“Gospod Isus Hristos se često služio tim simbolima, pričama iz prostog života, da bi nam objasnio duboke skrivene misli ili opisao Carstvo iz kog je On došao ka nama. I to može samo Onaj koji je već došao iz tog Carstva, koji zna kako ono izgleda. On može da na jednostavnim primjerima objasni suštinu toga Carstva za nas koji gledamo na svijet iz ovog prostorno-vremenskog kontinuumaa, a kako kaže Njegoš vrijeme zemno i sudbina ljudska, dva obraza najveće ludosti. Dakle ako se čovjek samo veže za to svoje prolazno vrijeme i taj prostor u koji se nalazi i odakle posmatra stvari, on ne može da dostigne tu mudrost koja dolazi odozgo”, besjedio je vladika i poučio da je tu mudrost koja dolazi odozgo donio Spasitelj svijeta – Hristos.
Govoreći o priči o sijaču i sjemenu, gdje je sjeme Riječ Božija, a mjesto na koje pada – kraj puta, na kamen, usred trnja, na zemlju dobru – tip ljudi koji je slušaju Riječ Božiju, vladika je kazao da je malo ljudi koji idu putem spasenja i oni se ponašaju kao dobra zemlja koja rađa:
“Ne možemo svi da donesemo isti plod, ali se treba truditi po svojim silama, da budemo dobra zemlja koja će primiti riječ Božiju i djelovati u skladu sa njom. To znači da je ona donijela plod. Ako mi samo ostanemo slušači riječi, a ne tvorci djela, onda nijesmo pogodili cilj. Dakle treba primiti riječ i truditi se da je izvršimo u svom životu.”
Dalje je objasnio da čovjek nije stvoren za ovaj svijet nego za svijet gdje caruje ljubav, gdje nema bolesti, smrti tuge i uzdisanja.
“Zato nas Gospod poziva da se odriješimo od briga ovoga svijeta. Naravno, moramo se brinuti o tijelu, ali odredimo jedno vrijeme za molitvu svakodnevnu, nemojmo da zaboravljamo molitvu, post, čitanje svetih knjiga… Nemojmo samo to da nam bude nedeljom kad idemo na Liturgiju, nego svakodnevno. Počnite sa pola sata pa kad srce primi molitvu, kad vam to oslača, kad osjetite da je i to hrana, a ne samo ova tjelesna hrana koju primate, onda ćete sami produžiti vrijeme čitanja svetih knjiga, jer to je zanimanje koje nam donosi vječni život. Mi se toliko trudimo u zanimanjima koja nam samo donose prolazne vrijednosti, koje moljac jede i rđa kvari i koje lopov krade. A ova zanimanja, molitva, post, dobra dijela, čitanje svetih spisa, nam donese blago koje je neprolazno, koje moljac ne jede, niti može rđa da kvari, niti može iko da nam ga ukrade”, poručio je na kraju svog arhipastirskog slova Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosaireski i južno-centralnoamerički g. Kirilo.
Vesna Dević
