Njegovo preosveštenstvo izabrani Episkop budimljansko-nikšićki g. Metodije služio je danas sa sveštenstvom Svetu zaupokojenu liturgiju, a poslije toga pomena nad odrom blaženopočivšeg prote Radojice Božovića, u Crkvi Svetog arhangela Mihila u Miločanima, u Nikšiću. Saslužilo je sveštenstvo Eparhije budimljansko-nikšićke i Mitropolije crnogorsko-primorske.
Preosvećeni vladika se dirljivim riječima oprostio od oca Radojice, prisjetivši se njihovog prvog susreta od prije 20-ak godina, koji je urezao njegov lik duboko u njegovo sjećanje, da ga je za cio život zapamtio i zavolio:
“To je bio jedan divni, plemeniti i umjereni čovjek. Nepretenciozni, smireni, duboki, iskustveni, koji je istinski sazrio. Jedan čovjek koji je shvatio realnost ovoga života. Nije bio zanešenjak. Našao je onu pravu mjeru kojom treba čovjek da živi. Čak su i antički narodi otkrili da je suština ljudskoga života da pozna samoga sebe i da nađe mjeru u svome životu. Kad su neki putopisci sreli Svetog Antonija Velikog u pustinji, rodonačelnika monaštva, velikog svetitelja, grandioznu ličnost u istoriji Crkve, oni su ga opisali kao čovjeka umjerenog, koji nije pretjerivao ni u čemu. Koji nije ni puno pričao, a ni puno ćutao. Koji nije bio ni predebeo ni puno mršav, koji je našao mjeru u svemu. Koji nije bio ni preozbiljan, niti se neprestano smijao. I to savršenstvo života je naći mjeru. A ta harmonija koja se useli u ljudsku dušu i koja daje mjeru svakome našemu djelu i našoj riječi, a i našoj misli, iz koje proizlazi i riječ i djelo, jeste Hristova misao i djelo koje je odražavanje Hrista čovjeka. Samo Bog koji se useli u ljudsko srce posloži sve na svoje mjesto i svemu nađe mjeru. E, to je onaj lik oca Radojice koji mi se urezao u sjećanje i preko kojeg sam ga zapamtio i preko kojeg ću ga se sjećati dok god budem hodao po ovoj zemlji”, kazao je izabrani Episkop budimljansko-nikšićki g. Metodije.
Protojerej-stavrofor Radojica Božović, paroh ulcinjski u mirovini, usnuo je u Gospodu juče, na praznik Svetog mučenika Sozonta, 20. septembra 2021. ljeta Gospodnjeg.
Vesna Dević/ Olja Balaban