1

Vladika timočki Ilarion: “Diskriminaroski zakon o slobodi vjeroispovijesti postao je trn u duhovnom oku i crveni alarm, budilnik, uspavanom narodu Svetog Save i Svetog Simeona“

Ime: 19.02.2020 Vladika Timocki Ilarion; Opis: Diskriminaroski zakon o slobodi vjeroispovijesti postao je trn u duhovnom oku i crveni alarm, budilnik, uspavanom narodu Svetog Save i Svetog Simeona Tip: audio/mpeg

Srpska Pravoslavna Eparhija timočka proslavila je po prvi put svoju eparhijsku slavu – Sretenje Gospodnje 15. februara 2020. godine. Tim povodom o duhovnom životu ove znamenite Episkopije, kao i na druge dušekorisne teme za hrišćanski etos, razgovarali smo sa Njegovim Preosveštenstvom Episkopom timočkim g. Ilarionom.

Teška situacija u Crnoj Gori, izazvana ovim diskriminatorskim i antiustavnim zakonom, koji šteti jedino Srpskoj pravoslavnoj crkvi i njenim pripadnicima, projavila je zaista neočekivano mnoštvo svjesnog i savjesnog, često i litugijski neaktivnog naroda, u litijama na ulicama u čitavoj Crnoj Gori, ali tako i u Srbiji pa i na svim prostorima vaseljene gdje žive Srbi. Ovaj zakon postao je trn u duhovnom oku i crveni alarm, budilnik, pomalo ili prilično uspavanom narodu Svetog Save i Svetog Simeona“- rekao je Vladika Ilarion govoreći o aktuelnim dešavanjima u Crnoj Gori.

Vladika Ilarion podsjeća da je na krstovdanskoj litiji u znak podrške našoj Mitropoliji u našoj borbi za očuvanje svetinja, bilo deset puta više ljudi nego na najposjećenijoj liturgiji, što upravo potvrđuje da Bog uvijek ima Svoje skrivene i tajne sluge, koje, kako kaže Sveto pismo ostavlja Sebi po izboru blagodati.

Osim litije u Zaječaru donedavno smo svakodnevno služili liturgiju za spas svetinja. Moleban Presvetoj Bogorodici čitamo četvrtkom posle Večernje službe, upravo da bi u tom terminu pokazali konkretno zajedničarenje sa vjernim narodom koji litijama svjedoči svoje stavove, svoju vjeru, svoje hrišćansko i pravoslavno opredjeljenje. Prozbe za očuvanje naroda i svetinja u Crnoj Gori uključili smo od prvih dana u sva bogosluženja“-kaže preosvećeni Vladika.

Vladika Ilarion naglašava da je paradoks to što mi koji smo van Crne Gore, koji se svako na svoj način i po mjeri svojih mogućnosti, trudimo da pružamo podršku pravednoj i hrišćanskoj borbi vjernog naroda za svoja osnovna i ljudska prava, upravo sami bivamo podržavani i blagosiljani od fascinantnih i veličanstvenih prizora sa litija koje se održavaju svuda po Crnoj Gori, gdje se zaista projavljuje i čojstvo i junaštvo.

I neka bi Gospod milostivo pomogao da se iz ove situacije izađe bez ljudskih žrtava, te da od Boga bude primljena kao žrtva svespaljenica svaka litija učinjena radi čuvanja svetinja i vjere pravoslavne. Uvijek se moramo sjećati riječi iz Svetog pisma da će svi koji hoće da pobožno žive u Hristu Isusu biti gonjeni. Ali sjećajmo se i Hristovih riječi upućenih Svom slovesnom stadu, koje nam iznad svega daruju utjehu: Ne bojte se. Ja pobijedih svijet. Neka bi ove Gospodnje riječi bile ukrepljenje svima koji se trude i bore u ovim istorijskim trenucima znajući da čitavo nebo gleda dolje na nas na zemlji. Treba takođe i da budemo sigurni da gdje su dvoje ili troje sabrani u ime Moje onda sam i Ja mađu njima, kako piše Sveti apostol i jevanđelist Matej. Ako je Gospod sa nama ko će protiv nas. Neka se, zato, svi trude i nastave ono našta nas Gospod priziva, a projava slave Božije sigurno neće zakasniti ni izostati“-kaže Vladika timočki intervju.

Govoreći o svojim prvim monaškim danima u sveštenoj obitelji manastira Bukovo, nadomak Negotina, preosvećeni Vladika Ilarion kaže da je manastir i košnica gdje žive duhovne pčele stičući duhovni med, ali je i arena, bojište, duhovni Gazimestan, gdje je čovjek gotovo neprestano na duhovnom megdanu sa svojim starim čovjekom i svojim naličjem, ali i sa duhovima zlobe u podnebesju, kako nas uči Sveti apostol Pavle.

Sve druge borbe i problemi koje mladi monah ima su projava njegovog unutrašnjeg stanja, unutrašnjih dešavanja u njemu, unutrašnjih borbi ili se pak negdje po Božijem promislu to dešava radi napredovanja u duhovnom uzrastanju monaha, kroz nevidljivu borbu“-kaže Vladika Ilarion.

Kao dugogodišnji nastojatelj bukovske svetinje, Vladika Ilarion nas je poučio, sledujući poznatim riječima da je poslušanje važnije od posta i molitve, o značaju poslušanja u kontekstu monaškog života i duhovnog rukovođenja uopšte.

Na hirotoniji i ustoličenju Vladike Ilariona 2014. ljeta Gospodnjeg, molitveno je učestvovao i naš Visokopreosvećeni Mitropolit Amfilohije, koji ga je zajedno sa njegovim duhovnim ocem – Episkopom žičkim Justinom uveo u tron Eparhije timočke. Vladika kaže da i do danas traje duhovna nit koja povezuje Mitropoliju crnogorsko-primorsku i Eparhiju timočku. Vladika je govorio i o Festivalu hrišćanske kulutre koji se već četiri godine održava u Eparhiji timočkoj i o Misionarskom centru Eparhije timočke „Gostoprimnicaˮ koji veoma uspješno vrši svoju misiju.

Razgovarala: Slobodanka Grdinić