Doktor pravnih nauka i član pravnog tima mitropolije crnogorsko primorske Vladimir Leposavić istakao je da,osvrnuvši se na višemjesečnu borbu pravnog tima mitropolije protiv diskriminatorskog zakona o slobodi vjeroispovjesti da je to bilo veliko duhovno iskustvo koje je rezultiralo pobjedom i očuvanjem svetinja episkopija Srpske Pavoslavne Crkve u Crnoj Gori a da je ključnu ulogu i u tom pravnom aspektu imao blaženopočivši mitropolit Amfilohije:
„To je, stvarno, jedno nesvakidašnje iskustvo. Najprije, Mitropolit Amfilohije je bio jako blag, dobronamjeran i demokratičan i on je sa velikom pažnjom slušao sve one koji su savjetovali, koji su imali predloge, koji su davali sugestije. Bio je jedan nevjerovatno širok čovjek i to je i ostao, tako da je bilo zadovoljstvo raditi u timu Mitropolije i naše Eparihije budimljansko-nikšićke. S druge strane, ono što je navjerovatno jeste jedna lakoća rada i života sa njim zato što je on bio istinski predvodnik. Mi smo se svi osjećali vrlo relaksirano u svakom trenutku, jer smo znali da je i ispred nas i iza nas i uz nas on. Tako da, ne vjerujem da će se ponoviti za bilo koga iz našeg tima situacija da za jedan takav autoritet možemo da radimo i da zajedno sa njim učimo, živimo i radimo. Ono što je na mene ostavilo najveći utisak jeste da je on širio veliko povjerenje među nama i prema njemu samom i da je to olakšavalo naš rad tako da se mi nijednog trenutka nijesmo bojali. Davalo je to veliku energiju, svi su imali, dobivši, upravo, od njega uz tu blagost Svetog Duha i uz njegov blagoslov, svi su dobijali nevjerovatnu energiju i mogli da rade bez prestanka i da uvijek nalaze neka dobra rešenja ili tumačenja da pomognu našoj Crkvi i da dokaže ono što je bilo evidentno, da su njene svetinje njene svetinje i svetinje njenog vjernog naroda i da tako treba da ostane, da je to norma u cijelom civilizovanom svijetu i da, odbranivši tu normu, mi smo i Crnu Goru učinili centrom danas civilizovanog i duhovnog svijeta. Ovaj događaj je tužan, istovremeno i radostan, jer nas je Mitropolit na kraju ovog, a na početku njegovog novog, vječnog života okupio, još jednom, sve i ostavio nam tu svoju ogromnu zaostavštinu duhovnu, intelektualnu, a prije svega, onu bratsku i građansku u smislu ljubavi, praštanja, poštovanja, borbe za one ideale koji su svima jednaki i koji su svima potrebni. Vjerujem da će ovo vrijeme ostati upamćeno, naravno, čitava ova epoha upravo po njemu i na tome mu veliko hvala.“
