Sabor Svetog Arhangela Mihaila i ostalih bestelesnih sila anđelskih, proslavljen je evharistijski u podgoričkoj Crkvi Svetog Đorđa
Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej stavrofor Mileta Kljajević uz sasluženje protojereja stavrofora Gojka Perovića, Arhijerejskog namesnika podgoričko-kolašinskog, protojereja-stavrofora Dragana Stanišića, protojereja Mirčete Šljivančanina, starešine Crkve, jereja Blaža Božovića i đakona Ivana Crnogorčevića uz molitveno učešće dugogodišnjeg starešine ovog Svetog hrama, prote Miluna Femića.
Nakon pročitanog Jevanđelskog začala, poučnom besedom vernom narodu obratio se protojerej-stavrofor Gojko Perović, govoreći na jevanđelsku temu.
Kada sveštenik izgovara molitvu, dok ide u vhod… ,, Vladiko Gospode, Koji si na nebesima ustanovio činove i vojske Anđela i Arhanđela -, prota Perović je kazao da je to jedna od prvih molitava koje sveštenik čita na Svetoj Liturgiji i svaki dan, kad god sveštenici krenu sa Jevanđeljem;
Takođe je otac podsjetio da svaki naš pokret ovde na Svetoj Liturgiji, svaka radnja koju obavljamo prilazeći Crkvi i na samoj službi pa onda, sledstveno tome i sve što radimo i mimo Svete Liturgije u životu, na ulici, radnom mjestu, kući… – da sve radimo, uz Božiju pomoć ili u Ime Božije, – podražavajući anđelske sile koje je Bog stvorio.
Prota je podsjetio da devet anđelskih činova ima, kako nas uči naša Sveta Crkva.
,, Možete zamisliti, gledamo na televiziji i po društvenim mrežama kako izgleda, kad čitav stadion neđe pjeva neku pjesmu… Himna neka kad se intonira… Ili kako izgleda kad puna sala, pjeva neku pjesmu sa nekim pjevačem…pa on prestane, pa okrene mikrofon prema njima… Kako nas potrese ta scena… Ili neki veliki karneval u nekom gradu, kad cio grad iziđe i svi u jednom istom ritmu ponavljaju, odnosno, iz jednog istog razloga, jednom istom radošću ispunjeni, ponavljaju pjesmu… !“ podsjetio je otac, kazujući da je potrebno još mašte na to dodati pa zamisliti kako li može izgledati oko Božijega prestola kada devet anđelskih činova neprestano pjevaju Gospodu : ,, Svet, Svet, Svet Jesi… !“ i druge pjesme koje nam se ne da, ni zamisliti…
,, Jedni sa šest krila, drugi sa šest krila, jedni sa dva krila, neki pokrivaju ruke, neki pokrivaju noge a neki imaju i više očiju pa gledaju na sve strane itd. !“- podsetio je otac, rekavši da je to prosto nezamisliva nama scena – ali da smo podstaknuti da sve što radimo, radimo u Slavu Božiju.
Prota Gojko je zatim naglasio na jedno vrlo intrigirajuće i potresno mjesto, kada Apostoli dolaze da Gospodu Isusu Hristu kažu – Evo i demoni nam se pokoravaju na naše molitve; na tu Silu koju si nam dao, vidimo da zle sile staju pred nas…
,, Sveti Oci nas uče da je ovo što je ovdje Gospod rekao – opis najstarijega događaja koji nam Biblija prepričava, posle onoga prvoga stiha Biblije : ,, U početku stvori Bog nebo i zemlju…!“
Dakle, prve riječi Biblije su… ,, U početku stvori Bog Nebo… (to se misli na svijet Anđela), nama nevidljivim, svijet koji je izvan materijalnoga, svijet koji je izvan zvijezda, planeta i kometa…
I drugi najstariji događaj koji nam Biblija prepričava… dolazi nam tek u Novom Zavjetu, kad Gospod kaže : ,, Vidjeh satanu gde pade sa (toga) Neba!“.
Otac je posjetio da nije satana pao sa neke od planeta, koje teleskop neki može da vidi, nego iz toga nebeskoga svijeta… Da je bio među Anđelima jedan od najuvaženijih, sa najvećim činom, …
Ali ima jedna muka veća od tijela, naglasio je prota, (što kaže Njegoš)… ,,Slabostima smo za zemlju vezani !“, – ima neko ko ima dva metra, neko ko je mali od metra i po, neko je mršav, nekoga muče šećer, nekoga muče vene, neko je ljepši, neko ružniji… itd.
Međutim, ima gora stvar i od toga, naglasio je otac – to je muka duhu, ta neka sujeta, ta neka gordost, ta muka đe ko stoji gore oko toga Nebeskoga prestola i šta ko pjeva – kada se taj prvovrhovni Anđeo stropoštao sa Neba u podzemlje.
Nije ni pao ođe na zemlju, kazao je otac, nego se stropoštao u podzemlje, u Ad. I od tada do danas, zadijeva i sebe i nas… ukazao je otac.
Pitajući šta znači reč – Anđeo ? Otac je odgovorio – da osim što ih je Bog stvorio da služe, da igraju oko Njega, oko Prestola Njegovog, da – mi ne znamo kako oni sebe zovu, međutim, ono što je nama javljeno – to je da su glasnici.
,, Anđeli su glasnici koje je Bog, između ostaloga, stvorio, da nama stalno nešto javljaju što je korisno za našu dušu i za naše spasenje; pa svaki čovjek ima, i svoga Anđela čuvara!“ podvukao je prota u svojoj besedi, govoreći nam, da ne samo što je naš život vrijedan, nego da imamo i Anđela čuvara, određenog od Boga, da nas pazi i da nas upućuje i daje nam podstrek – pa često ne znamo odakle nam neka radost iznenada, ni kako smo baš nešto sanjali što nas je malo oraspoložilo…
Kako ćemo onda stupiti u vezu sa tim nevidljivim stvarima i kako ćemo da živimo tim anđelskim životom ? upitao je otac, obraćajući se vernom narodu.
,, To nam kaže ovo drugo Jevanđelje “ gde su se onaj bogataš i ubogi Lazar, našli u obrnutoj situaciji u Nebeskom svijetu, gde kaže bogataš Avraamu: ,, ajde, molim te, pošalji Lazara, da javi mome ocu i braći kakvo je ovo mjesto, teško mučenje, ja nijesam znao da je ovo baš ovako, inače da sam znao, drugačije bih živio !“ gde mu Avraam kaže: ,, Boga mi sad ne može, imao si kad, cio život, imao si Mojsija, imao si Sveto Pismo, imao si Zakon da ga pratiš… “
,, U redu, ali kad bi neko došao iz onoga svijeta da im javi – drugačije bi to bilo, bolje bi to shvatili…!“ odgovara bogataš.
I onda Avraam, kaže o. Gojko, izgovara jednu strašnu istinitu Riječ : ,, E Boga mi, ako ne slušaju Sveto Pismo, ako ne idu u Crkvu redovno, ako se Bogu ne mole, ako ne slušaju što su nam stari ostavili, čak i ako neko iz mrtvih vaskrsne – neće vjerovati !“ naglasio je otac, podsećajući, da je ovu priču ispričao Gospod neposredno pred Svoje stradanje, da najavi čudo koje će da se desi.
,, Jedno je čudo što je Gospod ustao iz groba, a drugo je čudo što ni na to ljudi ne vjeruju. Do dan danas ljudi u to ne vjeruju, nego se smiju i rugaju hrišćanima i Crkvi “.
Dakle, kako ćemo se držati nevidljivoga svijeta i kako ćemo podržavati Anđelima – upitao je on, odgovorivši, da držeći ono što su držali naši stari, naše nepismene babe, naši polupismeni starci koji su ginuli po Grahovcu, po Vučijem dolu, oko Skadra, na Solunskom frontu…
(Ovde je otac ukazao na činjenicu, da je prilikom posjete Solunu prije dvije godine vidio punu grobnicu ljudi na Solunskom frontu, ljudi porijeklom iz Crne Gore, iz Vasojevića, katunske nahije, iz Hercegovine itd.)
,, Dakle, to što su naši stari pa nekad i polupismeni radili, to ako držimo – bićemo kao Anđeli. !“ kazao je otac ,, Ako to prezremo, džabe nam svaka nauka, džabe nam ne znam kakve pare, ugled i ne znam kakva moć u društvu – ako se toga odreknemo, mi ćemo izgubiti vezu sa anđelskim svijetom “ ukazao je prota, proiznevši slavu, hvalu i blagodarnost Bogu koji je sve stvorio – i Nebo i zemlju i Anđele i nas i naše Anđele čuvare – kako bismo stajali u zajednici sa Njim u vjekove, vjekova.
Po osvećenju Darova predloženja, Svetoj tajni pričešća, pristupio je veliki dio vjernog naroda Božijeg.
Nakon službe osveštani su slavski kolači koji je veliki broj slavara prinio u slavu Božiju i u čast Svetog Arhangela Mihaila.
Elza Bibić
Foto: M. Matković
