- Na današnji dan, 20. aprila 1855. godine knjaževina Crna Gora donijela je zbornik pravnih propisa koji je nazvan Danilov zakonik. Zakonik se dijelom oslanjao na zakonodavni rad vladike Petra Prvog, imao je 95 članova kojim je regulisana ustavna, krivična i građansko – pravna problematika. Trebalo je da doprinese uklanjanju plemenske podvojenosti i učvršćivanju pravnog poretka u Crnoj Gori. Zbog duge primjene i uloge koju je imao u razvoju crnogorske državnosti i zakonitosti, Danilov zakonik spada među najznačajnije pravne spomenike novijeg doba, ne samo u Crnoj Gori.
ZAKONIK DANILA PRVOG
KNJAZA I GOSPODARA SLOBODNE CRNE GORE I BRDAH
USTANOVLJEN 1855. GODINE NA CETINJU
DANIL PRVI
KNJAZ I GOSPODAR
SLOBODNE CRNE GORE I BRDAH
U soglasiju sa glavarima i starješinama od sve Crne Gore i Brdah, ustanovljava „obšti zemaljski zakonik“ po kom će se po sad i za vazda unaprijed suditi Crnogorcu i Brđaninu malom i velikom, bogatom i siromahu, jednako po razlogu da svaki svoju pravicu imati može.
Starajući se Knjaz i Gospodar za sreću i blagostojanije svoje države, svoga naroda, svoje junačke braće, koji su kroz toliko vijekova prolijevajući krv svoju, sahranila svoju ponositu slobodu, kojom se i danas ponose, želi da mu ljubezni narod njegov, mila braća Crnogorci i Brđani imaju kako spoljašnju tako i domaću slobodu, da se mogu pravedno s njome pred svijetom ponositi.
Svakom dobrom bratu Crnogorcu i Brđaninu, biće ovaj zakonik najmiliji amanet, najveća dragocjenost, jer će u njemu i njime imati jemstvo i zaštitu mirnog života, zaštitu česti i poštenja, zaštitu imuća i dobra svoga.
Ni jedna zemlja i država ne može biti srećna, ne može napredovati, a ne može ni pravog uvaženije pred svijetom imati, ako nema zakonika, koji će svakojemu ponajedino i sve zajedno jednako po pravici suditi i od svakoga napastnika i zloga čoeka braniti; zato se Knjaz i Gospodar naroda Crnogorskog i Brdskog našao pobuđen dati svakojemu Crnogorcu i Brđaninu zakonu slobodu, takovu zakonu slobodu, bez koje ni jedna druga sloboda ne može svoje istinite i dostojne vrijednosti imati.
Do sad je bila Crna gora a i Brda, istina slobodna, ali javnog zakonika, koji će Crnogorcu i Brđaninu slobodu ukrijepiti i braniti, imala nije, već je pravica i sudbina njihova samo u ustima vladaoca bila.
Željeći Knjaz i Gospodar da se svako samovoljno suđenje ukine, da se narodu postojna pravica utvrdi, prekida po danas svako samovoljno suđenje, a mjesto toga samovoljnoga postavlja zakonito i pravedno.
S otačeskim srcem i dušom, predaje Gospodar naroda crnogorskog i brdskog zemaljski zakonik svojemu narodu i polaže sam svoju visoku zakletvu, kako će pod svojim zakriljem isti zakonik čuvati; a glavari i starješine naroda zaklinju se, da će se ovoga zakonika držati i da će po njemu, kako što sam zakonik izgovara, suditi, a što zakonik ne spominje, da će pravedno i po duši svakojemu bratu Crnogorcu i Brđaninu jednako suditi.
Zakonik je ovaj štampan u toliko komada, da ga svaki Crnogorac i Brđanin imati može samo koji čitati umije, i nalazi se kod Upravitelstva na Cetinje. Zakonik ovaj neka čita svaki, i koji zna, neka ga pokaže svakojemu, koji ne zna, da pozna kako zakonik za koju sagrijehu izgovara i da se može od sviju sagrijeha čuvati da ne dođe pod kastig.
- Na današnji dan, 20. aprila 1808. rođen je francuski državnik Šarl Luj Napoleon III Bonaparta, sinovac cara Napoleona I, predsjednik Francuske od 1848. do 1852. godine, car do 1870. godine. Živio je u izgnanstvu do Februarske revolucije a krajem 1848. godine na vlast ga je dovela krupna buržoazija.
Početkom decembra 1851. godine državnim udarom je prigrabio svu vlast i 1852. godine je obnovio monarhiju. Agresivnom spoljnom politikom nastojao je da proširi Francusku i osvaja kolonije. Organizovao je javne radove i osnovao neke socijalne ustanove, podsticao kapitalističku privredu, naročito trgovinu, industriju i bankarstvo. Tokom njegove vladavine Francuska je zaposjela Nicu i Savoju, započela kolonijalno prodiranje u Indokinu, uspješno ratovala u Krimskom ratu protiv Rusije u savezu sa Otomanskim carstvom, Velikom Britanijom i Sardinijskom Kraljevinom. Nadajući se uspjehu, započeo je rat protiv Pruske, ali je zarobljen 1870. godine u bici kod Sedana i zbačen s prijestola, a Francuska je ponovo postala republika. Poslije zaključenja mira s Pruskom emigrirao je u Veliku Britaniju, gdje je umro.
Pored svih navedenih kriza kroz koje je prolazilo tadašnje francusko društvo u ovom periodu dolazi do naglog privrednog uspona. Režimu je odgovarao razvoj kapitalizma, zato su ga i podržavali široki slojevi industrijske i finansijske buržoazije. Velikom brzinom razvija se saobraćajna mreža u zemlji. Mreža železničkih komunikacija se proširila, izgrađeno je nekoliko velikih puteva, a popravljeni su i modernizovani seoski putevi. Proširuje se mreža plovnih kanala, tako pomorski saobraćaj doživljava snažan napredak. Osnivaju se nove prekookeanske kompanije, proširuju se velike luke, a u plovidbi se uvodi više parobroda. Industrija se velikom brzinom mehanizuje. Novčana ulaganja u industrijske pogone su za petnaest godina udvostručena. Snažno raste metalurgijska proizvodnja, izgrađuje se veći broj visokih peći koje koriste koks kao gorivo. Čitav privredni polet zaokružen je velikim prilivom novčanih sredstava na francusko tržište. Do toga dolazi zahvaljujući povoljnom spoljnotrgovinskom bilansu i brzom rastu francuskog izvoza. Porast bogatstva nije značio i povećanje blagostanja svih stanovnika Francuske, pa ni izjednačavanje ekonomskih razlika između društvenih slojeva. Dobar dio proletarijata živio je i dalje u krajnje bijednim uslovima. Da bi ublažila nezadovoljstvo radnika vlada je izvodila javne radove, osnovala je neke socijalne ustanove, podržala je osnivanje većeg broja humanitarnih ustanova za pomoć sirotinji, bolesnicima i starcima, podsticala je razvoj kapitalističke privrede, naročito trgovine, industrije i bankarstva.
Prilikom izbora carska vlada je sasvim otvoreno, bez ustezanja i prikrivanja, uzimala sebi pravo da pritiskom na birače utiče na njihovo glasanje. Uprkos tome na skupštinskim izborima 1857. godine republikanci su dobili 665.000 glasova što im je dalo 8 poslanika u parlamentu i predstavljalo je priličan uspjeh.
Napoleon je vodio agresivnu spoljnu politiku, najviše radi širenja državnih granica i zbog sticanja prestiža i kolonijalnog osvajanja. Ipak on se ponosito prikazivao kao pobornik i zaštitnik principa nacionalnosti i samostalnosti malih evropskih naroda. Nekim svojim diplomatskim akcijama, a u slučaju Italije i vojnim, dao je dosta doprinosa u odbrani prava ugroženih naroda. Tako je pomogao pri ujedinjenju rumunskih kneževina i odbrani Srbije i Crne Gore od turskih prijetnji i dao je podršku poljskim ustanicima. Svoj poslednji rat Napoleon III vodio je protiv Pruske koji je objavio 1870. godine Neprijateljstva između armija trajala su do februara 1871. godine. Ipak Napoleon nije učestvovao u ratu do kraja. On je septembra 1870. godine istakao bijelu zastavu na tvrđavi Sedan koju su Prusi opkolili, narednog dana je potpisana kapitulacija ovog grada, a car Napoleon III je postao pruski zarobljenik. Na tu je vijest u Parizu proglašena Treća republika. Car Napoleon III je umro u izgnanstvu u Velikoj Britaniji.
