Fridrih Nice

Ljetopis, 25. avgust 2020

Ime: Ljetopis 25.08.2019 (2012 Nil Armstrong, 1900 Nice); Opis: Ljetopis, 25. avgust Tip: audio/mpeg
  • Na današnji dan, 25. avgusta 1900. godine umro je njemački filozof Fridrih Niče.

Fridrih NiceNičeovo djelo značajno je uticalo na filosofiju XIX  i XX vijeka. Poznata djela: “Tako je govorio Zaratustra”, “S onu stranu dobra i zla”, “Volja za moć”, “Slučaj Vagner”, “Sumrak idola”. Rijetko koja filosofska koncepcija je doživjela toliko interpretacija, vatrenih odbrana i još vatrenijih napada, ispravnih i pogrešnih objašnjenja i novih tumačenja kao što je to filosofija Fridriha Ničea. Kraj XIX i početak XX vijeka je vrijeme kako društveno tako i politički potpuno zatrovano. Evropa je u agoniji, želi da se oslobodi svega starog, a još uvek nesigurna šta je to novo čemu hrli. Novo u starom, bez korjenitih društvenih promjena korjenito izmijeniti čitavu društvenu nadgradnju i radikalno prekinuti sa svime bez postavljanja osnovnog pitanja o vlastitoj društveno-istorijskoj poziciji – sve to postaje cilj kome teže najtalentovaniji i najsnažniji, u vječnoj borbi sa samim sobom, svojom intimnošću, unutrašnjom nužnošću pobune i protesta. Svoju filosofiju razvijao je aforistički i nesistematski, pisanu često u suprotnosti prema njegovim ranijim tezama i stremljenjima i u samo njemu svojstvenim protivrječnostima. Ničeovo učenje bilo je do te mjere zloupotrijebljeno da je proglašen glavnim nacističkim ideologom, iako to nema nikakve veze sa istinom. Istina je da se Niče stidio toga što je svoja djela pisao na njemačkom jeziku jer bi moglo izgledati da služi jačanju bilo kakvih aspiracija njemačkog carstva. Ukratko, Niče je u svojim bitnim stremljenjima potpuno nespojiv sa samozadovoljnim njemačkim malograđaninom, stubom nacističke Njemačke, tim mediokritetom koji svu svoju snagu nalazi u pripadnosti i slijepoj pokornosti svojoj organizaciji. Ali i pored toga, do današnjeg dana on ostaje pogrešno shvaćen i protumačen i smatran za idejnog tvorca onoga što je iz dubine duše prezirao. Prošlost, budućnost i sadašnjost, po Ničeu, postaju stalno sada samo putem vječnog vraćanja istog. Vječnim vraćanjem istog, vječnim kruženjem, vrijeme se sabira u jednoj tački i ono samo postaje bezvremeno. Volja za moć mora tu bezvremenost izdržati, i ne samo izdržati već i voljeti takvu besciljnu vječnost. Živjeći svoj život kao vječitu borbu, Niče je svoj karakter obojio mrakom. Zbog toga je prekinuo brojna dotadašnja prijateljstva od kojih je najznačajnije bilo sa kompozitorom Rihardom Vagnerom. Stvarajući svoju filosofiju ostajao je bez prijatelja, našao se u jednoj vrsti samoizolacije. Nakon smrti njegova sestra, Elizabet-Ferester Niče, javlja se kao urednik Ničeovih djela. Prerađujući i prepravljajući rukopise kako bi se uklopili u nacionalističku ideologiju Njemačke koju je zastupala. Kasnije objavljivana Ničeova djela sa njenim prepravkama često su bila, kasnije će se utvrditi, neopravdano povezana sa fašizmom i nacizmom.

 

  • Na današnji dan, 25. avgusta 2012. godine u Vašingtonu je, u 82. godini, umro bivši američki astronaut Nil Armstrong, prvi čovjek koji je kročio na Mjesec.

Nil ArmstrongKao komandant misije „Apolo11“, Armstrong je 1969. godine prilikom stupanja na Mjesečevo tlo  kazao čuvenu rečenicu: „Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo“. Misija Apolo 11 bila je poslednje Armstongovo putovanje u svemir. Nakon toga postao je saradnik administatora za aeronautiku u NASA  kancelariji za napredna istraživanja i tehnologiju. Nakon napuštanja NASA-e, godinu kasnije, bio je predavač na Univerzitetu u Sinsinatiju, gdje je i živio. Cilj Apola 11 je prevashodno bio da bezbjedno slete, a ne da se spuste na precizno određenu lokaciju. Kad je radar za slijetanje dostigao do površine, pojavilo se nekoliko alarma zbog računarskih grešaka. Prvi alarm je bio pod šifrom 1202, i pored njihove ekstenzivne obuke, ni Armstrong ni Oldrin nijesu znali o čemu se radi. Oni su blagovremeno dobili informaciju od kontrolora leta iz Hjustona da alarmi nijesu problem, te da su alarmi 1202 i 1201 uzrokovani izvršnim prekoračenjem u računaru lunarnog modula. Izvršna prekoračenja su bila uzrokovana njegovom odlukom da ostavi uključenim radar za pristajanje tokom spuštanja, tako da je računar morao da obradi bespotrebne radarske podatke i nije imao dovoljno vremena da izvrši sve zadatke, pa je odbacio niskoprioritetne. Oldrin je izjavio da je to uradio s ciljem omogućavanja ponovnog pristajanja na komandni modul, ako bude neophodno da se misija prekine, nesvjestan da će to uzrokovati stanje prekoračenja izvršenja računarskih operacija. Kad je Armstrong primijetio da se kreću ka oblasti slijetanja koju nije smatrao bezbjednom, on je preuzeo ručnu kontrolu nad lunarnim modulom, i pokušao je da nađe oblast koja bi izgledala bezbednije, što je trajalo duže od očekivanog, i duže od većine simulacija. Iz tog razloga je postojala zabrinutost u kontrolnom centru da će lunarni modul potrošiti zalihe goriva. Nakon slijetanja, Oldrin i Armstrong su smatrali da im je ostalo goriva za oko 40 sekundi, uključujući gorivo za 20 sekundi koje bi moralo da se sačuva ukoliko bi morali da prekinu misiju. Analiza nakon misije je pokazala da je u vreme slijetanja bilo ostalo goriva za 45 do 50 sekundi. Slijetanje na površinu Mjeseca se dogodilo nekoliko sekundi kasnije kada je jedna od tri sonde učvršćene na tri noge lunarnog modula ostvarila kontakt sa površinom, svijetlo na panelu lunarnog modula je zasijalo, i Oldrin je to nazvao, „kontaktnim svijetlom“. Armstrong je ugasio motor i rekao, „zaustavljanje“. Armstrong je najavio slijetanje kontrolnoj misiji i svijetu sa riječima, „Hjuston, ovdje je Baza spokojstva. Orao je sletio.“  Mada je zvanični NASA plan leta sadržao period odmora posade prije izlaska iz kapsule, Armstrong je tražio da se izlazak pomjeri za ranije. Nakon što su Armstrong i Oldrin bili spremni da izađu, vrata su otvorena i Armstrong se spustio niz merdevine prvi. Na dnu stepenica Armstrong je rekao, „Ja ću sad da siđem“. On se okrenuo i stavio svoju lijevu čizmu na površinu Mjeseca zatim je izgovorio čuvene riječi, „Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo“. Oko 20 minuta nakon prvog koraka, Oldrin se pridružio Armstrongu na površini i postao je drugi čovjek koji kročio na Mjesec, i zatim su njih dvoje počeli da obavljaju svoje zadatke ispitivanja koliko lako čovjek može da funkcioniše na površini Mjeseca. Na početku, oni su otkrili ploču u spomen njihovom letu, a isto tako su postavili zastavu SAD. Ubrzo nakon njihovog postavljanja zastave, predsjednik Ričard Nikson im se obratio telefonom iz svoje kancelarije. Predsjednik je govorio oko jednog minuta, nakon čega je Armstrong odgovorio oko trideset sekundi. U jednom intervjuu Armstrong je objasnio da je NASA ograničila njegov boravak na Mjesecu na dva sata zato što nije bilo poznato kako će svemirska odijela podnijeti ekstremne temperature Mjeseca.