U Svetosavskom domu u porti crkve Svetih 42 novomučenika momišićka u podgoričkom naselju Momišići sinoć je promovisana zbirka pjesama „Kamen k nebu zaplakao“ i „Duše hristovidne“ autora Andrije Markuša i Slobodana M. Čurovića Apisa koja je uvod u program obilježavanja 330-godišnjice stradanja Momišićkih mučenika.
Zbirka sadrži dvije objedinjene knjige koje se odnose na stradanje 40 đaka Bogoslovske škole i dvojice sveštenika njihovih učitelja koje je Sulejman paša spalio 1688. na Malom brdu u Momišićima kao odmazdu za tada izgubljene bitke sa Crnogorcima. Kanonizovani su 2012. godine i njihove mošti se nalaze u crkvi Sv. Georgija na mjestu gdje su postradali.
Poema „Kamen k nebu zaplakao“ sa 40 pjesama Andrije Markuša u prvom dijelu ( prvoj od dvije povezane knjige posebno štampane pa spojene) odgovor je pjesniku Slobodanu M. Čuroviću na njegovu poemu „Duše Hristovidne“ koja takođe sadrži 40 pjesama o ovim mučenicima i nalazi se u drugoj dijelu zbirke.
Govoreći o knjizi Arhiepiskop cetinjski mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije kazao je da je najdivniji plod istinskog pamćenja kad se nešto pretoči u pjesmu jer to sjećanje ide toliko daleko da smo u ovoj zbirci pjesama čuli i imena postradalih đaka.
„Da li su ona bila baš ova, koja je pjesnik pronašao u svom pjesničkom sjećanju nije bitno, već je važno da su te dušice ovdje sa svojim učiteljima sagorjele, da su zapamćene i da se vraćaju ovom pokoljenju kao i mi njima. Između dva rata značajan događaj je bio za vrijeme mitropolita Gavrila Dožića potonjeg Patrijarha srpskog, kada su mošti postradalih đaka i njihovih učitelja prenijete u crkvu Sv.Đorđa i kada je čitav grad učestvovao u tom prenosu moštiju nakon čega su i vraćene ovdje na svoje mjesto. Evo sada i mi se vraćamo njima i one nama. Dvojica naših pjesnika, autori ove zbirke, nastavili su ono što su započeli prvi naši pjesnici ovdje: Budimir Dubak i pokojni Momir Vojvodić (koji je i napisao jednu od prvih pjesama o Momišićkim mučenicima). Pjesnici imaju čulo da osjete istinsku i pravu stvarnost, ono što je najdublje i očevidno da su od samog početka osjetili značaj otkrića svetih mučenika i to pretočili u riječi pjesme. To je tek početak koji se nastavlja ovom zbirkom poezije a sigurno je da će mučenici biti inspiracija i drugima pjesnicima u budućnosti“, istakao je mitropolit.
– Ovo mjesto koje je bilo potpuno zapustjelo sad je postalo mali grad što je pokazatelj da se iz onog što je istinsko rađa život, da ono što je istinsko i pravo ne može biti uništeno i izbrisano ne samo iz pamćenja nego iz samoga života . Kraj 17 vijek za naš iznemogao narod bio je najteži period od Kosovske bitke, jer se našao između čekića i nakovnja otomanskog i latinskog. Sulejman paša je bušatlija koji su potomci Crnojevića, tako da je i ta nesreća u Momišićima u suštini, kao i ova što se dešava u naše vrijeme, bratoubilačka kao što je i istorija cijelog čovječanstva od Kaina i Avelja. Sveti mučenici ostaju kao živi svjedoci duša vjernih Hristu Bogu. Ovdje ih je bilo kroz vjekove od Sv. Jovana Vladimira pa do naših vremena, novomučenika Stanka, djeteta koji je 1814 . postradao i čije se ručice pohranjene u Manastiru Ostrog, kazao je mitropolit Amfilohije.
On je izrazio zadovoljstvo i radost što su Markuš i Čurović pretočili svoju misao i ljubav prema momišićkoj djeci u stihove.
-Lijep je naziv Čurovićeve poeme „Duše hristovidne“ jer je zaista njihova žrtva hristovidna, ravna onoj golgotskoj žrtvi, ona izrasta iz nje. U znaku golgotske žrtve je sve ono što nam se događalo kroz istoriju do naših vremena. Ove godine obilježavamo i 100- godišnjicu mučeničkog stradanja Carske ruske porodice, kazao je mitropolit i istakao da boljševičko ubistvo cara i carice može istorijski da se posmatra kao borba za vlast, ali ubistvo petoro njihove djece je strašno isto kao i momišćkih mučenika.
Govoreći o obilježavanju 330-godišnjice stradanja Momišićkih mučenika, mitropolit je kazao da će u Podgorici 23. i 24. marta biti organizovan bogat program koji će nas okupiti oko Momišićke svetinje koja sabira sve više ljudi.
„Kao što je iz golgote izraslo čovječanstvo tako se iz mučeničke krvi hristovidnih, hristolikih đaka ovdje obnavlja ne samo ovo mjesto već cio grad, pa ih treba proglasiti za zaštitnike, pokrovitelje sve djece prestonoga grada Crne Gore. Još jednom hvala Andriji Markušu i Slobodanu Čuroviću na ovom dragocjenom pjesničkom doprinosu obnavljanja našega pamćenja, zaključio je mitropolit Amfilohije.
Pjesnik Budimir Dubak prisjetio se dana kada je sa mitropolitom prvi put bio u ovoj zapuštenoj crkvi u Momišićima.
„Imao sam privilegiju i čast da budem svjedok mnogih pregnuća i velikih ostvarenja našeg Mitropolita od kojih je jedno i obnova ove svetinje. O stradanju 40 đaka i 2 sveštenika postojalo je vrlo živo predanje (narodno pamćenje) koje se pokazalo pouzdano i ono je uputilo našeg mitropolita kao duhovnog arheologa koji obnavlja ono što je zapustjelo vjekovima na ovim prostorima, da obnovi ovu svetinju, duhovno ognjište koja je bila zaboravljeno i mnogima nepoznato“, kazao je Dubak.
-Kao što je u srpskoj poeziji neiscrpni motiv spaljivanje moštiju Sv. Save na Vračaru tako se i stradanje, gorenje na ognju Momišićkih mučenika zarad vjere Hristove i Pravoslavne pojavljuje kao književna tema o kojoj smo na poziv mitropolita i oca Jovana Ćetkovića, pisali Momir Vojvodić, Veselin Rakčević i ja, i četiri godine prije njihove kanonizacije 2008, objavili knjigu posvećenu Mučenicima. Sada se pojavljuje zbirka poezije koja pokazuje da dolazi vrijeme kada će se pjesnici baviti čudesnom žrtvom momišićke djece i njihovih učitelja . Naša crkva je oduvjek bila na ognju i vatri iz koje su se rađali novi plodovi. Tako i ovu knjigu možemo da posmatramo kao trud dvojice pjesnika koji su osjetili potrebu da opjevaju i na svoj način pokažu koliko je neuništiva i vječna žrtva 42 mučenika, rekao je Dubak.
O zbirci je govorio i jedan od autora, Slobodan M. Čurović koji je istakao da prošlo 330 godina od stradanja čitave jedne generacije sela Momišići a da su oni i danas istiniti svjedoci Hristojavlja i krsta Hristovog.
U programu su učestvovali i polaznici vjeronauke pri ovom hramu, a moderator večeri bio je Vladimir Milunović.
