U okviru trodnevnog programa, koji je posvećen obilježavanju 180 godina od rođenja i 100 godina od smrti kralja Nikole I, u Gradskoj kući u Nikšiću, u subotu 16. oktobra 2021. održan je okrugli sto na temu „Pisana riječ kralja Nikole“. O pisanoj riječi kralja Nikole sa duhovnog, književnog i istorijsko-političkog stanovišta govorili su: protojerej Miodrag Todorović, dr Jelica Stojanović i dr Vasilj Jovović.
„Šta bi rekao knjaz ili kralj Nikola danas kad se naređuje da se portret Svetog Save skine iz kabineta kotorske Gimnazije? Bitno je da vidimo je li to u duhu Crne Gore, je li to u duhu naše tradicije i je li to kulturni čin“, zapitao je protojerej Miodrag Todorović, dodavši da u sekularnim državama, poput Hrvatske i Austrije, Srpska Crkva ima svoje vjeroučitelje, a u kabinetima gdje se izvodi ta nastava, po riječima o. Miodraga, postoji ikona Svetog Save.
„Oni su, ništa manje, nego u EU, a mi hoćemo da idemo u EU bez najveće ličnosti srednjeg vijeka u Evropi; možda je Svetom Savi jedino ravan Sveti Franjo Asiški po svojoj univerzalnosti i po dometima koje je ostavio u kulturi. Da li bi bez Svetog Save bilo Svetog Petra Cetinjskog, pa treba li onda da se gimnazija u Danilovgradu više ne zove tako, treba li ukinuti Njegoševo ime, jer je bio mitropolit, itekako pobožan, ili ko je bio štampar Makarije, takođe je bio kaluđer. Ili Oktoih? Kako se to provuklo našoj prosvetnoj inspekciji?“
„Kralj ili knjaz Nikola je odlično znao gdje je temelj, evo, sam kaže da Sveti Sava srpskoj knjizi i prosveti kam` temeljac on postavi, da je to temelj. Pa, Sveti Sava je početak srpske književnosti, ali knjaz sve ono što je izašlo iz svetosavskog duha, takođe, prima kao svoje. Sjetimo se samo pjesme „Onamo, `namo“, o Dečanima, i o Patrijaršiji, i o čitavom Kosmetu“, ocijenio je sveštenik Miodrag Todorović.
Prof. dr Jelica Stojenović je, govoreći o „Balkanskoj carici“ najpoznatijem djelu kralja Nikole, navela da je brzom uspjehu ovog djela doprinjela njena patriotska sadržina, sveopšta srpska ideja, autoritet kralja Nikole, pobjeda na Vučjem dolu.
„Iako najbolje djelo Nikole Petrovića, posle pjesme „Onamo, `namo“, književna kritika ne smatra da je umjetnički veoma uspjelo, ali je značajna za sagledavanje opšte duhovne sfere toga vremena i duhovnog i narodnosnog opredjeljenja kralja Nikole. Mislim da nema književnika sa svih srpskih prostora, u skladu sa tim i sa prostora Crne Gore, a da se toliko pozivao na srpstvo, upotrebljavao srpsko ime kao što je to knjaz i kralj Nikola. I, naravno, u sklopu tog imena sagledavao Crnu Goru, odnosno Zetu“.
„Iako su ga uzeli danas za neki uzor crnogorstva, odnosno montenegrinstva, u ovo poslednje vrijeme, ne može se naći ništa iz njegovog opusa, nijedna pjesma, drama, a da u njoj ne dominira slava srpstvu, naročito Crnoj Gori kao srpskoj perjanici, odnosno čuvaru srpstva“, ukazala je Stojanović.
Da Vasilj Jovović se osvrnuo na srpsku državnu ideju u Crnoj Gori za vrijeme vladavine Petrovića Njegoša, naročito, u svjetlu vladavine Nikole Petrovića.
„Tokom svoje vladavine vladari iz svetorodne porodice Petrovića baštinili su srpsku državnu ideju, temeljenu najviše na srednjovjekovnoj srpskoj državi Nemanjića, a takođe i Crnojevića. Cetinjska Mitropolija je njegovala tradiciju srpske sredovjekovne države i ona je bila utkana i u narodnu svijest stanovništva, koje je živjelo na teritoriji kojom su Petrovići Njegoši vladali“.
„Državotvornu srpsku ideju najviše je razio knjaz/kralj Nikola I Petrović kome je uzor bilo Dušanovo carstvo i on je te svoje namjere izrazio jasno u programskoj pjesmi „Onamo, `namo“ koju je srpski narod tadašnje Crne Gore prihvatio kao svoju borbenu himnu i kao poziv u rat za oslobađanje potlačenog dijela srpskog naroda, tj. kao svoj veliki nacionalni zadatak koji se mora ostvariti“, mišljenja je Vasilj Jovović.
Program posvećen velikim godišnjicama – 180 godina od rođenja i 100 godina od upokojenja kralja Nikole završen je u nedjelju 17. oktobra svečanom akademijom „Na bijelu Onogoštu zastava se moja vije“, koja je, u režiji mr Gorana Bjelanovića, upriličena u sali Nikšićkog pozorišta. Organizator trodnevnog programa je JU Muzeji i galerije Nikšić.