Gost radija Svetigora ovog jutra je bila prof. dr Jelica Stojanović profesor na odsjeku za srpski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Nikšiću i predsjednik Matice srpske društva članova u Crnoj Gori sa kojom smo razgovarali o njenom novom djelu „Kroz srpsku jezičku istoriju“.
Prof. Stojanović je kazala da je hodom istorijskih dokumenata htjela da pokaže ono što pokazuju i istorijiski izvori a to je široku rasprostranjenost etnonimskog naziva Srb. To je naše veliko bogatsktvo što pokazuje kako je sebe nazivao i kako je sebe imenovao narod na ovim prostorima. Kako Njegoš upotrebljava riječi „Kosovo“ „Crnogorac“ i „Srb“ vidi se da je svemu nadređeno Kosovo kao najdublja vertikala i horizontala onoga što podrazumijeva srpstvo i onoga što podrazumijeva Crna Gora i Crnogorci.
„Tu nema ništa suprostavljeno već naprotiv, to je duboko ishodište i jedno sa drugim je povezano toliko da se ne mogu razdvajati jedno od drugog. Kako smo svi učeni je to da je Crna Gora kosovsko sudilište i da je nastala sa Kosova i od Kosova.“kazala je naša sagovornica.
U poslednjem dijelu knjige „Kroz srpsku jezičku istoriju“ Prof. dr Jelica Stojanović je istakla i simboliku vuka u srpskoj narodnij misli i mitologiji:
„Simbolika vuka vezana je najviše za sv. Savu i mnoge legende po kojima je on zaštitnik vukova a kada je nešto vezano za svetog Savu onda to živi i ima smisao. Štiteći vukove On štiti i svoj narod i sve ono što narod ima kao imetak. Štiti narod kao stado od vukova a tako štiti i vukove.“
