Otac Darko Pejić povodom 30. godišnjice svešteničke službe govorio za Radio ,,Svetigoru“: Koliko mi je Bog dao snage trudio sam se u svom pastirskom radu; Bilo je puno iskušenja ali mnogo više radosti
Protojerej-stavrofor Darko Pejić, arhijerejski najmesnik u gradu Miroslavljevog Jevanđelja, gdje od „od izvora do uvora Lima sedamdeset sedam manastira ima“, proslavio je 30 godina svoje svešteničke službe na praznik Svetih apostola Petra i Pavla, slavu Bijelog Polja i gradske crkve posvećene ovim svetiteljima. Tim povodom o. Darko Pejić je bio gost Radio Svetigore.
„Rođen sam i odrastao u selu Ljeskovica kod Zavidovića, gdje smo u poslednjem ratu ostali bez ognjišta i doma. Ljubav predaka i njihov trud, posebno ljubav moga djeda po ocu i moje majke, koji su bili veoma pobožni, dovela me na ovaj put. Iako je radio težak posao moj djed, koji je bio blage naravi, postio je Vaskršnji post na vodi i učio i nas svoje unuke čestitom životu. Majka me vodila me na sveta bogosluženja i na vjeronauku, tako da sam, praktično odrastao u crkvi. 1988. godine upisao sam Bogosloviju Sveta tri jerarha u manastiru Krka, za klirika Mitropolije crnogorsko-primorske. Dok sam bio u Bogosloviji, koju sam završio 1993. godine, jednom osam mjeseci nisam ništa znao o svojoj porodici, a ni oni o meni, zbog ratnih dešavanja. Na Petrovdan 1995. godine me na Cetinju rukopoložio u čin đakona blaženog spomena Mitropolit Amfilohije, a 23. jula iste godine u Manastiru Svetog Nikole na Obodu Crnojevića rukopoložen sam u čin sveštenika. Mitropolit me potom šalje na službu u Mojkovac, gdje sam na Krstovdan 1995. godine prvi put sam služio Liturgiju. U Mojkovcu 51 godinu prije toga nije bilo sveštenika, od kad je sveštenik Đuro Tomović ubijen bez suda i presude 1944. godine, iz zasjede, na Burenu u Lepencu. Zakopan je na licu mjesta gdje je počivao sve dok dana kada smo otkopali njegov grob i posmrtne ostatke oca Đura prenijeli u Polja u Crkvu svetih Blagovijesti, gdje mu je opijelo služio Mitropolit Amfilohije i gdje je potom sahranjen na porodičnom groblju. Među ljudima koji su upravljali gradom u to vrijeme nije bilo mnogo razumijevanja za Crkvu, ali se, i pored toga na svakom koraku osjećala želja naroda za Bogom“, sjeća se otac Darko.
Dodao je da, iako je komunizam bio zaledio vjeru u Crnoj Gori, ona se velikim trudom Mitropolita Amfilohija i sveštenstva otapala da bi danas zasijala u punom sjaju.
„Moj sin koji je završio Cetinjsku bogosloviju, sada je na studijama teološkog fakulteta i ako Bog da krenuće svešteničkim stopama“, kazao je otac Darko.
Podsjetio je da je narod u Mojkovcu mnogo lošeg pretrpio od komunista, ali da je velika pošast bilo i to što je pokušano da se razbije porodica.
„U mnogočlanim porodicama se djeci predavalo sve što se znalo iz naše istorije i pamćenja, dok su majke svoje ćerke učile svemu što su znale. Nepoštovanje svetinja nas je dovelo i do nepoštovanja oca, majke, muža, kuma i to je prvo za šta ponovo treba da se ponovo izborimo kako bi sačuvali vrijednosti koje su nas čuvale i očuvale na ovoj vjerometini. Naš narod je bio kriv samo zato što je živ, dok smo mi to prihvali kao činjenicu iako smo narod koji je prinio najviše žrtve za slobodu ovog naroda. Dolaskom Mitropolita Amfilohija dogodio se Vaskrs vjere u narodu Crne Gore“, naglašava otac Darko.
Prisjetio se i divnog igumana manastira Đurđevi stupovi oca Nikodima koji je svima bio kao pravi otac, i mnogih drugih.
„Sa Mitropolitom Amfilohijem smo iz pepela podizali Crkvu u Crnoj Gori. Sjećam se da sam sa igumanom Cetinjskog manastira potonjim Mitropolitom Joanikijem, u to vrijeme, kosio na Ivanovim koritima. Bila su tu i prva krštenja i osvećenja domova, gdje su nam domaćini zatvarali vrata i prijetili nam. Bilo je iskušenja, ali mnogo više radosti. Crkva je majka ovoga naroda koja je narod dovela u mirnu luku. Što sa većom pažnjom budemo nosili smoj krst manje ćemo vidjeti greške bližnjih, zato budimo strogi prema sebi a blagi prema drugima“, poučio je slušaoce Radio Svetigore otac Darko.
Dodao je da moramo da naučimo da cijenimo trud svojih predaka čijom krvlju smo mi sada ovdje gdje smo.
„Crkva je učinila da izvore koje su nam preci ostavili sačuvamo bistrim, a na nama je da ih takve predamo svojim potomcima“, poručio je otac Darko i podsjetio da Bjelopoljci očekuju da će ove godine početi sa izgradnjom parohijskog doma – Doma Miroslavljevog jevanđelja, koji je nasušna potreba ovog grada na Limu i vjernog naroda u njemu.
Slobodanka Grdinić
